Poštovana predsjednice Hrvatske, poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani zastupnici u Hrvatskome saboru i hrvatske vlade, poštovani gradonačelniče, župane, drage Hrvatice i Hrvati, sugrađani u domovini i iseljeništvu, dragi hrvatski branitelji, obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja, cijenjeni pripadnici oružanih snaga i hrvatske policije. Čast mi je pozdraviti vas ovdje s kninske tvrđave iz Zvonimirova grada, iz srednjovjekovne kolijevke hrvatske države, a danas simbola hrvatskih pobjeda. Svim hrabrim hrvatskim braniteljima čestitam njihov dan, a svima nama Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti. Hrvatska je poput drugih država u prijelomnim vremenima za Europu 89./90. težila demokraciji i neovisnosti. Nažalost, za razliku od drugih susjednih zemalja bili smo suočeni s brutalnom agresijom velikosrpskog Miloševićevog režima. Zbog toga je dio naše domovine bio okupiran 5 godina (…) hrvatskom Podunavlju 15. siječnja 1998. godine. Zahvaljujući državničkoj odlučnosti prvog hrvatskog predsjednika, zahvaljujući jedinstvu hrvatskoga naroda, prije svega požrtvovnosti hrvatskih branitelja, Hrvatska je obranjena, ponovno izgrađena i danas modernizirana. Članica je Sjevernoatlantskog saveza, najvećeg vojnog saveza u povijesti, i Europske unije, najuređenije zajednice danas. No, ne bi bilo ništa od toga da nije bilo vojno-redarstvene operacije Oluja, veličanstvene pobjede u Domovinskom ratu. Za manje od 4 dana oslobođeno je gotovo 20 posto hrvatskog teritorija. Iz tih dijelova zemlje, treba podsjetiti, 91. godine protjerano je preko 250 000 naših sugrađana koji su se tek tada mogli vratiti svojim ognjištima. Istodobno, mnogo je hrvatskih Srba napustilo svoje domove, prisilom poraženih pobunjenika, da bi se dio njih kasnije vratio i taj proces treba nastaviti. Oluja je osim pobjede u Domovinskom ratu stvorila preduvjete za promjenu strateškog odnosa snaga u Bosni i Hercegovini. To je dovelo do sklapanja Dejtonskog pariškog mirovnog sporazuma. Oslobađanjem Bihaća, gdje je preko 200 000 ljudi više godina bilo u okruženju, spriječena je još jedna Srebrenica. Zbog svega toga, Oluje je uistinu bila prekretnica i za Hrvatsku i za cijeli jugoistok Europe i ostat će upamćena kao najveća pobjeda u hrvatskoj povijesti. Svojom izvedbom došlo je do sinergije i političkog vodstva, vanjskopolitičke pripreme i organizacijske vojničke pripravnosti hrvatske vojske. I stoga danas kada čujemo glasove koji daju kritiku Oluji, poručujem da hrvatska država ne da na Oluju jednako onako kako hrvatski branitelji nisu dali na Hrvatsku. Slaveći pobjedu, u srcu su nam svi oni koji su pali za domovinu od Vukovara do Dubrovnika, sjećamo se svih poginulih civila, nestalih – ima ih još skoro 2 000 i na tome ustrajno radimo. U mislima smo i s obiteljima poginulih i nestalih i bilo je dirljivo slušati riječi gospođe Mataije. Mi koji smo danas tu kao društvo, kao narod, imamo trajnu obvezu prema svima njima i to je pitanje solidarnosti prema onima koji su najteže pogođeni, a najviše su dali. Stoga je jučerašnja odluka vlade da se Hrvatskom saboru predloži novi zakon o hrvatskim braniteljima i Domovinskom ratu te članovima njihove obitelji – treba poboljšati položaj hrvatskih branitelja. Zahvaljujem ministru Medvedu koji je predano radio na njemu zadnjih godinu i pol dana. Drago mi je da je vlada u proračunima i ove godine i korekcijama za iduće predvidjela rast proračuna za oružane snage i na taj način jačamo svoje sposobnosti, dugoročno rješavamo pitanje oružanog zrakoplovstva, a strategijom nacionalne sigurnosti pokazujemo da pratimo globalne europske ugroze i izazove mi i organizacije kojima pripadamo. U ovoj drevnoj hrvatskoj prijestolnici prisjećamo se i tisućljetno puta našeg naroda prema Hrvatskoj kakva je danas – suverena, demokratska i slobodna. A dug je niz onih koji su sanjali slobodnu Hrvatsku poput Petra Svačića, Zrinskih i Frankopana, braće Radić, Eugena Kvaternika, Andrije Hebranga, Brune Bušića, Blage Zadre, (…) te Andrije Matijaša Pauka. Velik je popis onih koji su također dali svoje života za Hrvatsku. Danas ovaj hrvatski stijeg na kninskoj tvrđavi (…) nije samo simbol pobjede u Domovinskom ratu, ta je trobojnica mnogo više. Ona je kruna svih napora i trajan spomen na sve žrtve prinesene na oltar domovine. Trobojnica je i obveza i ovdje za nas koji smo dobili povjerenje za upravljanje zemljom. I stoga, želimo kreirati slogu. Sloga u 90.-ima je ostvarila za mnoge tada nezamislivo i neostvarivo. Slogom naših branitelja višestruko smo se oduprijeli neprijatelju, slogom hrvatskih ljudi koji su neovisno o svojim raznim političkim uvjerenjima pokazali odlučnost u najtežim trenucima. slogu i veliko srce, zbrinjavanje prognanih izbjeglica. I stoga osim pobjede, danas slavimo i slogu, a toj slozi dugujemo i pobjedu u Domovinskom ratu. Hrvatska kakvu smo sanjali i željeli u budućnosti  treba biti odlučna, koja će omogućiti dostojan život i obrazovanje našoj djeci i mladima, koja će zajamčiti siguran i dobro plaćen posao njihovim roditeljima, koja će omogućiti da naše obitelji koje ostaju u Hrvatskoj uživaju bolji status. Hrvatske u kojoj će solidarno društvo moći osigurati skrb o onima kojima je najteže. Hrvatske u kojoj će oni koji stvaraju i priređuju to raditi u povoljnom ozračju. I Hrvatske u kojoj će naši branitelji živjeti dostojan i ponosan život. Također, želim Hrvatsku u kojoj će politiku istine, pomirbe i suočavanja s prošlošću i razvijanja kulture sjećanja, poštivati sve žrtve i nastojati postići konsenzus o onim pitanjima koja dijele hrvatsko društvo. I Hrvatske u kojoj će sve manjine osjećati dobro i integrirano u naše društvo. To je ono uređeno, napredno društvo koje želimo, za koje se zalažemo, o kojem su sanjali svi oni koji su dali najviše za Hrvatsku. Zahvaljujem i njima i posebno našem prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu koji je, kažem, rekao ovdje 6. kolovoza „imamo Hrvatsku“, rekao je sve što su generacije Hrvata sanjale. Hvala vam.

Poštovani sudionici Domovinskog rata, dragi hrvatski branitelji, poštovane obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja, poštovani časnici hrvatske vojske, vojnici hrvatske vojske, pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova. Poštovana predsjednice Republike Hrvatske, poštovani predsjedniče hrvatske vlade, ministri vlade, poštovani zastupnici u Hrvatskoga sabora, poštovani vojni, vjerski i diplomatski uzvanici, dame i gospodo, dragi prijatelji, velika mi je čast što vas mogu pozdraviti u ime Hrvatskog sabora i u svoje osobno ime. Svim Hrvaticama i Hrvatima i svim hrvatskim građanima, čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a braniteljima njihov dan, Dan hrvatskih branitelja. Danas je dan radosti, slavlja i ponosa. Danas hrvatski narod slavi pobjednički uspjeh svoje vojske i policije, njihovu veličanstvenu pobjedu za našu državu, za našu slobodu i demokraciju. Danas se prisjećamo trenutka od prije 22 godine kada je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman podigao na ovom istom mjestu hrvatsku zastavu i time na simbolički način označio završetak uspostave slobodne i nezavisne Hrvatske za buduća stoljeća. Bio je to dan od povijesne važnosti i za pamćenje, dan kada je Hrvatskoj ponovno vraćen osmijeh na lice. Prije 27 godina mlada hrvatska demokracija koja je tek započela svoj put, odmah je na začetku bila na velikoj kušnji, napadnuta i ugrožena velikosrpskom agresijom od koje se trebalo obraniti. Hrvatska je bila okupirana, ponižena i napaćena, a Knin, taj simbol hrvatske državnosti, hrvatski kraljevski grad, postao je simbol pobune protiv Hrvatske. Zato je hrvatsko vodstvo na čelu s dr. Franjom Tuđmanom imalo povijesnu odgovornost prema svojem narodu, znajući da se novoutemeljena država ne smije dovesti u pitanje, da ju se mora osloboditi i vratiti joj teritorijalnu cjelovitost. Nakon svih pokušaja pregovora i mirnog raspleta, postalo je jasno da vojno rješenje nema alternativu. Nakon nekoliko prethodno uspješno provedenih akcija kojima je oslobođen dio okupiranih područja, došlo je vrijeme da se zauvijek slomi velikosrpski projekt. Bljesak hrvatske vojske nad zapadnom Slavonijom u dva dana izbrisao je s tog dijela hrvatskog teritorija velikosrpsku vojsku. Kao i uvijek u prirodi, taj Bljesak je najavio Oluju, kratak ali i snažan i moćan vjetar kojemu nitko i ništa ne može stati na put. Bila je to odlučujuća bitka hrvatske vojske i policije, koja je hrvatskom narodu u samo 4 dana donijela mir i slobodu. Oluja je ponovo spojila sjever i jug domovine u cjeloviti državni prostor, potvrdila oslobodilački karakter Domovinskog rata i njegovu legitimnost u obrani svojeg naroda i države i njezina nacionalnog identiteta. Mudrošću i razboritošću hrvatskog vodstva na čelu s predsjednikom Tuđmanom, preostalo područje hrvatskog Podunavlja s Vukovarom uspješno je mirnim putem integrirano u političko-teritorijalni sastav Hrvatske  1998. godine. Time je uspostavljana cjelovita međunarodno priznata granica i završio Domovinski rat. Olujnom pobjedom prije 22 godine, Hrvatska je dokazala svima da ima oružanu silu. Hrvatski branitelji, istinski domoljubi koji su nesebično davali sebe za svoj narod i domovinu i zato neka je vječna slava. Ali i naše najdublje poštovanje i zahvalnost svim hrvatskim junacima koji su svoje živote dali za domovinu. Ali naše suosjećanje trebamo iskazati i svim stradalnicima Domovinskog rata i njihovim obiteljima. Domovinski rat temelj je postojanja suvremene hrvatske države na kojem moramo graditi našu povijest, sadašnjost i budućnost. Stoga je naša trajna obveza brinuti kao društvo i učiniti sve da zaštitimo prava i dostojanstvo hrvatskih branitelja i njihovih obitelji. Dame i gospodo, Hrvatska je danas slobodna demokratska zemlja, međutim svjesna svoje odgovornosti da mora kontinuirano vidjeti brigu o zaštiti svojih građana, njihove sigurnosti, svojeg teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka i u konačnici, svoje opstojnosti. Danas kada živimo u bitno izmijenjenim međunarodnim okolnostima gdje se pojavljuju nove sigurnosne prijetnje i izazovi, svjesni smo više nego ikad da slobodu i mir ne možemo uzeti kao nešto samo po sebi razumljivo. Stoga je naša dužnost i obveza da uspostavimo sustav domovinske sigurnosti koji će biti strateški usredotočen na sve ugroze s kojima se naša država može suočiti u budućnosti. Osim stalnog jačanja državnih institucija i pravnog okvira, neupitno je među hrvatskim ljudima razvijati osjećaj međusobnog uvažavanja i solidarnosti. Hrvatska iz Domovinskog rata već ima iskustva zajedničkog djelovanja i nacionalnog jedinstva koja su nas dovela do pobjede. Stoga, bez obzira na razlike koje postoje među nama, na naše različite svjetonazore, politička opredjeljenja i osobne razlike, Hrvatska je naša zajednička i jedina domovina. Domovina na koju moramo biti ponosni i koju zajedno moramo graditi i unaprjeđivati. Za kraj, dopustite mi prisjetiti se riječi predsjednika Tuđmana: „Znamo da treba odbaciti sve ono što nas dijeli, sve negativno, a prihvatiti iz svih sastavnica hrvatske povijesti i hrvatskog života ono što je pozitivno, što može pridonijeti nezavisnosti i slobodi domovine, sreći i blagostanju hrvatskih ljudi. I stoga za budućnost – svoju osobnu, svog zvanja i svog naroda, svi na svoj način snosimo dio odgovornosti.“ Još jednom čestitam i hvala.

Drage Hrvatice i Hrvati,  hrvatske državljanke i državljani u domovini i svijetu, poštovani i dragi hrvatski branitelji, drage obitelji svih poginulih branitelja i članovi udruga proizašlih iz Domovinskog rata, poštovani gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani predsjedniče vlade Republike Hrvatske, poštovani generali, admirali, časnici i dočasnici, pripadnici oružanih snaga, članovi vlade i zastupnici u Hrvatskom saboru, gospodine župane, gradonačelniče, drage Kninjanke i Kninjani, cijenjeni sudionici ove svehrvatske svečanosti. Nema veće časti ni za koga danas od dioništva u proslavi Oluje u Kninu, u kojemu iz svakoga kamena, iz svake stope kraljevskog grada piše ponosna hrvatska povijest. Jer ovaj je grad središnje mjesto koje povezuje baštine hrvatskog kraljevstva i moderne hrvatske države, grad čijim je oslobođenjem zatvoren krug dugih stoljeća borbi i žrtava hrvatskoga naroda za slobodu i neovisnost. Dopustite mi na početku srdačno pozdraviti sve sudionike Oluje – časnike, dočasnike, vojnike i policajce. S osobitim poštovanjem i zahvalnošću, sjećamo se poginulih čija smo imena danas ponosno čuli i svih koji su u Domovinskom ratu dali život za slobodu. Sjećamo se s poštovanjem našeg prvog predsjednika i vrhovnika dr. Franju Tuđmana te ujedno iskazujemo zahvalnost svima koji su tih dana na bilo koji način pridonijeli oslobođenju najvećeg dijela domovine i ponovnoj uspostavi zakonite hrvatske vlasti nakon što je samo nekoliko sati prije okupiranim područjima. Poseban pozdrav upućujem pripadnicama i pripadnicima oružanih snaga i policije koji diljem svijeta sudjeluju u mirovnim misijama. Gdje god bio, hrvatski vojnik poštovan je i uvažavan i stoga i svojom odorom predstavlja časnu povijest Domovinskog rata. Posebno pozdravljam sve Hrvate koji su došli iz Bosne i Hercegovine i drugih susjednih zemalja i država diljem svijeta. vaša nazočnost svjedoči da ni bliske ni daleke granice nisu i ne mogu biti zapreka domoljubnog zajedništva, kao što to nisu bile ni u Domovinskom ratu. To zajedništvo bilo je temelj naše povijesne obrane i pobjede. Ono danas treba biti temelj naše državne i narodne mogućnosti. Vojno-političko značenje Oluje danas je predmet vojno-političkih analiza, što je nedavno naglasio i američki ministar obrane. No, osim dobre organizacije, jasnih ciljeva i odlučnog vodstva, razloge briljantnom uspjehu Oluje treba tražiti u duhovnim odlikama hrvatskoga čovjeka, moralnim vrlinama hrvatskoga vojnika koji je budno pazio da bude što manje žrtava i razaranja, vođen pravednim ciljem oslobađanja svoje zemlje od uzorpatorske vlasti koja je vlastiti narod izvrgnula stradanjima u ime političkih mitova Srbije i neostvarivih vojnih ambicija. Slaveći danas ovu veliku povijesnu pobjedu, svjesni smo da nas ona moralno i politički obvezuje na odnos i pomirenje. Dijeleći s vama ove trenutke radosti i ponosa, kada s najvećim poštovanjem obnavljamo sjećanje na sve koji su u godinama Domovinskog rata i tijekom Oluje pali za slobodu i neovisnost Hrvatske, želim kao predsjednica republike, ali i kao Hrvatica, građanka i majka, izraziti žaljenje i zbog svih stradalih Srba. Hrvatski narod nije želio rat i ne veseli se ničijim stradanjima. Zato hrvatska država i danas čini napor bez primjera u povijesti kako bi vlastitim sredstvima osigurala životne uvjete svima koji se žele vratiti. Čini to unatoč tome što inspiratori i nalogodavci agresije na Hrvatsku nisu uplatili ni kune, točnije ni dinara za obnovu svega što su četnici i takozvana JNA u Hrvatskoj razorili u 4 godine granatiranja, bombardiranja, paleža i pljačke. Činimo to unatoč tome, sa sviješću da teške stranice prošlosti treba zatvoriti i okrenuti se izgradnji budućnosti. Stoga će Hrvatska uz punu zaštitu državnih i nacionalnih interesa te izgrađujući korektne bilateralne odnose, dati aktivnu i konstruktivnu potporu ulasku Srbije, a naravno i Bosne i Hercegovine i drugih država kandidatkinja u Europsku uniju, što je uvjet ujednačavanju raznih pretpostavki i demokratskih standarda u državama jugoistočne Europe i učvršćivanje mira. Dragi hrvatski branitelji, dragi sunarodnjaci, drage državljanke i državljani Republike Hrvatske, poštovani dionici ovog velebnog slavlja, sloboda i mir domovine dar je vas, hrvatskih branitelja, današnjim i budućim naraštajima Hrvata i svih hrvatskih državljana. Stoga, dok s radošću i ponosom obnavljamo spomen na ovu veliku i sjajnu vojnu pobjedu istodobno smo svjesni koliko nas ona obvezuje odgovornošću za Hrvatsku, koju je naš veliki povjesničar i mučenik Milan Šufflay nazvao „najdivnijom domovinom čitavog planeta“. Imamo sve pretpostavke i uvjete da to tako i bude, imamo bogatu baštinu, dobre ljude, vrijedne radnike, uzorne učenike i studente koji briljiraju na međunarodnim smotrama, imamo pobjedničke sportaše, ugledne znanstvenike i umjetnike, vojnike i policajce koji časno prenose hrvatsko ime diljem svijeta. Imamo brojno iseljeništvo koje želi čvršću povezanost s domovinom. Imamo sada i dobre gospodarske pokazatelje, posebice odlične turističke rezultate i sve to nam daje razloga za optimizam. A on će biti to veći koliko budemo bolja investicijska klima, koliko budemo povećavali zaposlenost, plaće i mirovine, obrazovni i komunalni standard i pravnu sigurnost, koliko više sredstava bude raspoloživo u proračunima naših županija, gradova i općina. To nije puki zahtjev materijalnog standarda, to je zahtjev životnog dostojanstva na kojeg ima pravo svaki hrvatski državljanin, prije svega svaki radnik i umirovljenik, svaka obitelj, svaki branitelj, a posebice naši mladi koji imaju pravo na budućnost u vlastitoj domovini. Moramo im to omogućiti, to je naša prva obveza i odgovornost. Prije 22 godine, država se Olujom, a zatim mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja vratila u svaki kutak naše domovine. Od tada, ona je ne samo lijepa nego je doista naša. Sada je vrijeme da svaki dio hrvatske države gospodarski, demografski i moralno obnovimo kako bi Hrvatska svima bila dom pravde, dostojanstva, nade i života. Čvrsto vjerujem da ćemo to i učiniti. Svima srdačno čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Neka nam živi jedina i vječna domovina Hrvatska. Hvala.

Hrvatice i Hrvati, dragi prijatelji čast mi je i dužnost da u ime vas ljudi koji su krvarili za Hrvatsku u ovom hrvatskom gradu kralja Zvonimira. Izreći ću svoje mišljenje za koje ne sumnjam da ga dijelim sa svima vama. Slavimo danas dvadeset prvu godišnjicu veličanstvene pobjede nad velikosrpskim fašističkim pretenzijama na kraju dvadesetog stoljeća, je točno. Kako ćemo slaviti, to jest… to je samo naša odluka i nitko je nikada neće moći niti smijet’ određivat. Svi oni koji ne žele shvatiti široko im bilo polje. I ako smo bili ratom okruženi devedesetih, pod vodstvom pokojnog predsjednika doktora Tuđmana u snažnom želju i jeku te nemale žrtve izvojevali smo slobodu hrvatskom narodu i svim građanima Republike Hrvatske. Oluja je bila samo najveći dragulj u kruni Domovinskog rata. Bili smo počašćeni  povijesnom prilikom da smo osiguranici stvaranja Republike Hrvatske za koju su mnogi prije nas patili i ginuli, al nisu dosanjali svoj san. Borba za suvremenu Republiku Hrvatsku s Olujom nije završila, samo je završio prvi čin. Drugi čin je trebao biti naglašavan, trebao je biti borba za napredak u svim segmentima društva. I što bi danas rekli, je li drugi čin započeo, je li se tko borio u drugom činu i da ne pitam, je li provedena i završena akcija. Ljudi moji, čin nije ni započeo i bacio je (…) što smo je omogućili da u udobnim foteljama brinu o državi. Što su učinili?! Fotelju su koristili, al ne samo fotelju, i prije toga su se posvetili samo svom osobnom probitku čak i kada je cijena bila previsoka. Kad im je darovana fotelja došla u pitanje, sjećate se referenduma o izbornom zakonu, kada su svi političari bili protiv. Na sve načine onemogućavaju prikupljanje potpisa i narod im je povjerovao. Ustavni sud donio odluku da je potrebno prikupiti 10% potpisa od ukupnog broja birača. I tada na svenu stupa naš slavni bauk. U jednom trenutku u Hrvatskoj imamo više od četiri miliona birača, a u drugome ima ukupno stanovnika manje od toga. A računica je išla do toga da treba negdje nekoga tamo brisati. I brisali su. Brisali su u Vrbovskom, Imotskom, Metkoviću, al ne u Vukovaru. U Vukovaru se kao lopovi (…) a sve to bez brisanja birača. Što nam to govori, narode moj? Čekalo se da završnom akcijom riješimo prvi čin spajanja Hrvatske, sretne i ugodne za život. Učinili smo to ovih dana dvadeset jednu godinu unatrag. Dočeci koji svojih ratnika svim građanima bili su veličanstveni danas vam govorim: „Hvala vam na tome.“ Bili smo ponosni i sretni, imali smo i mi vjeru da će sljedeći korak biti društveni, gospodarski, socijalni, administracijski, ali i svaki drugi napredak. Danas nas pripremaju na slijedeći korak, (… ) 350 000 imigranata kako bi se pomladili. A nitko ne spominje 350 000, zasigurno i više naših mladih koje su istjerali iz Hrvatske. A isti koji nam pod navodnike dobronamjerno nude imigrante otjerali su našu mladost. Duboko smo u krizi, svjesni smo da je potrebno učiniti sve kako bi se izvukli iz toga i vratili hrvatskom čovjeku dostojan život. Kako je naš posljednji saziv hrvatskog državnog sabora od 325 dana odradio 57 i 3 sjednice. Stvarno su se iskazali. Manje od dva dana tjedno. I što smo mogli mi krajem srpanja, početkom kolovoza ’95? Proglasiti kolektivni godišnji odmor, a jedna trećina nas i ovako nije (…). Nisu imali obaveza. Da ih je itko pitao kako nisu na prvoj crti, rekli bi oni, imali drugih obaveza osim sudjelovanja u ratu? Bojao sam se protiv društva govore držati kako bi prekinuo šutnju, šutnja za sve nedaće koje su se nadvile nad nama. Pet minuta da se preživi. Kol’ko sam se god trudio nisam mogao naći nešto što bi bilo dobro. Do sada im je izrečeno… upravo u tome je najveći problem svih nas – slušamo, a ne čujemo, gledamo, a ne vidimo. (…) bez ikakve osnove, ostalo im je u genima iz komunističkih vremena, pa su tako antifašistički debit prepunili komunističkim zločincima i zločinima. U tome su dobili četnikovanje koje je dopušteno naročito mladim monasima iz manastira Krk nad čijom se sudbinom se razmetao propali premijer. A svako propitivanje komunističkih laži u razdoblju od ’41.-’91. je ustaškim. Komunizam gospodo nije antifašizam. Antifašizam nije svjetonazorska, politička ili bilo koja druga odrednica. To je skup koji smo okupili u sjednici za zaustavljanje fašizma. Prema tome, suvremenici antifašizma smo mi bojovnici suprotstavljeni velikosrpskom fašizmu, ali nismo sasvim sigurno pripadnici totalitarnog komunističkog režima osuđenog u suvremenoj Europi zajedno sa svim drugim totalitarnim ideologijama i sustavima. E moj narode, koliko treba proći vremena da otvorimo oči? Referendum o samostalnosti ’91. godine,  93% glasača za… gdje su nestali? Ili su nam onih 5% protiv uzeli domovinu, čak nije nemoguće. S takvim postupkom u državi Hrvatskoj, Hrvati u Hrvatsku podliježemo komunističkom kazamatu, jer to je isticanje identičan mračnim vremenima komunizma, sjetimo se slučaja spašavanja vojnika Mustača i Perkovića, sve za drugove. I danas u pravosudnom sustava na visokim funkcijama stoje osobe koje su zdušno branile izručenje, zašto? Da bi se na odluku suda… kako se ne prihvaća njihov zahtjev. Jasno je bilo svakome da komunistički je režim bio zločinački, sad je presudan broj i potvrđen. Sjetimo se samo Milanovićevog uvriježenja da ćemo istjerati King Konga. E pa jest i istjeran King Kong. Komunistički zločini se sude, nažalost za to nam je kriva Njemačka. Neka svima bude jasno da je dužnost vlasti rješavanje svih komunističkih zločina. Gospodine Plenkoviću (…) ideološkim pitanjima, vi, ali i svi ostali (…) na funkciji premijera saborskih zastupnika (…) Istina oslobađa, istina će zatvorit to poglavlje naše prošlosti, lustracija je istina. Da se oslobodimo tog tereta lakše ćemo proći kroz buduća vremena. Narode probudi se i ne dopusti da nam prodaju maglu u koju srljamo kao guske – najbolji dijagnostičar našeg naroda Stjepan Radić. U prvoj privatizacijskoj aferi Cementara Našice su uspjeli (…) kojim su džepovi rasparani pa izgubi čekove. A u nastavku najkasnije viče “držite lopova“. Naša braća (…) su im krivi za sve, (…) antifašisti te drže prodike svima kojima je Hrvatska k srcu, a nije u džepu. Na našu žalost nije on jedini, takvi su svi (…) onda me napada bivši poklonik ustaškog režima u novinama koje bi trebale služiti dobrobiti nacionalne manjine, u kojemu zamjera fotografiranje sa hrvatskim bojovnicima, a ministar kao znanstvenik uputio u svome radu propitivat komunističku istinu, u tamnici zvanoj Jugoslavija. Ljudi moji, kada slučajno u državi postanete papci, onda budite sigurni da ćete uskoro biti papkari ili volovi ili krave ili čak ovce, samo ako mu to dopustite. Narode, ne dopustimo im da nas vuku za nos praznim obećanjima, tražimo da rade i da (…) preuređenja lijepe naše (…). Još samo nešto želim vama priznati i ispričat’ vam se, a za to ću se koristit’ riječima mog pokojnog brata. Priznajem da sam zajedno sa svojom braćom uzeo oružje da zaustavimo srbočetničke horde koje nam napadnuše domovinu. Priznajem da bi opet to ponovio ako zatreba i to s još većim žarom nego prije. Priznajem sve. Ispričavam se svima onima kojima nismo bili u mogućnosti pomoći u obrani od srbočetničkih hordi, kome nismo uspjeli spasiti živote riskirajući vlastite i na koncu (…). Najviše se ispričavam tebi moj narode što nismo obavili posao do kraja, a sada moraš trpjeti ovakva sranja i uvrede u vlastitoj zemlji, ne ispričavam se, i Bog vas blagoslovio.

Hrvatice i Hrvati i sve hrvatske državljanke i državljani u domovini i svijetu. Poštovani i dragi hrvatski branitelji, obitelji poginulih i nestalih, zatočenih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava Domovinskoga rata. Poštovane pripadnice i pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, poštovani gospodine predsjedniče sabora, gospodine predsjedniče hrvatske vlade i svi državni i lokalni dužnosnici. Drage Kninjanke i Kninjani, cijenjeni sudionici ove svehrvatske svečanosti. Velika mi je radost i čast pozdraviti vas u povodu proslave dvadeset i prve obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja. U povodu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. Srdačno pozdravljam sve sudionike Oluje – časnike, dočasnike, vojnike i policajce. Poseban pozdrav upućujem pripadnicama i pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske i hrvatske policije koji sudjeluju u mirovnim misijama diljem svijeta. S osobitim poštovanjem i zahvalnošću sjećam se prvog hrvatskog predsjednika i vrhovnika doktora Franje Tuđmana, načelnika glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske generala Zvonimira Červenka, ministra obrane Gojka Šuška, svih poginulih, preminulih, zatočenih, nestalih vojnika i policajaca. Slava svim junacima Oluje! Odmah na početku ovoga obraćanja želim poslati poruku onima koji su hrvatsku državu nazvali slučajnom, a ovih su dana otišli i toliko daleko tvrdnjom da su modernu hrvatsku državu stvorile zločinačke udbaške strukture. Ova Hrvatska stvorena je voljom hrvatskoga naroda i ogromne većine hrvatskih državljana izrečene na referendumu 1991. godine. Veličanstvenom pobjedom hrvatskih branitelja čiji je vrhunac bila upravo vojno-redarstvena akcija Oluja, koju ovdje u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu s ponosom slavimo. Hvala onima koji su dali živote za našu slobodu i za našu budućnost mira. Njima i svim braniteljima iz Domovinskog rata dugujemo trajnu zahvalnost: Hvala i tadašnjoj vladi na čelu s Nikicom Valentićem i svima koji su sudjelovali u državnim, lokalnim i javnim djelima i službama, a posebice vatrogascima, liječnicima i medicinskim sestrama. Cijeli je narod tada disao s hrvatskim osloboditeljima i živio radost tih povijesnih dana. I ovu obljetnicu slavimo prije svega kao dan naše slobode i mira. Morali smo se za njih izboriti u ratu, braneći i oslobađajući zemlju od udruženog zločinačkog pothvata unitarističkog jugoslavenstva i četništva, koje je već jednom u Drugom svjetskom ratu činilo strašna zla diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Želim i ovom prigodom jasno reći, poštujemo svaku žrtvu jer svaki je ljudski život jednako vrijedan i ista je tuga svake obitelji za svojim najmilijima. No, isto se tako mora znati da je Oluja bila i povijesno će ostati politički opravdana, etički čista i vojnički briljantno izvedena oslobodilačka i časna pobjeda za pravedan cilj. Ovim smo dokazali svoju odlučnost da budemo slobodni i sposobnost da budemo suvereni. Nismo dopustili, kako to reče naš veliki pjesnik Matoš, da Hrvatska bude tuđinka na svojoj očevini. Iako je velikosrpska agresija uzrokovala brojne patnje, stradanja i razaranja, hrvatska državna politika nije zapovjedila, poduzela ni odobrila niti jedan osvetnički čin, nego izražavala spremnost na povjerenje i oprost. U svojem govoru u Vukovaru 8. lipnja 1997. godine predsjednik Tuđman sažeo je to riječima: „Pobjednik koji ne zna praštati, taj sije klice novih razdora i budućih zala, a hrvatski narod to ne želi.“ Želim i ovom prigodom naglasiti da je Oluja omogućila provedbu mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Mirno rješenje bilo je velika želja predsjednika Tuđmana kako bi se spriječila nova razaranja i žrtve, što je više puta istaknuo i upravitelj mirovnih snaga UN-a general Jacques Paul Klein. Oluja je imala i veliko međunarodno značenje jer je omogućila oslobođenje bihaćke enklave i spriječila ponavljanje genocida kakav su u Srebrenici počinile snage vojske Republike Srpske. To je ubrzalo završetak rata u Bosni i Hercegovini i konsolidaciju političkih prilika u ovom dijelu Europe, otvorivši svim državama perspektivu pridruživanja euro-atlantskih integracija. Hrvatska i hrvatski narod znali su oprostiti. Abolirani su svi sudionici antihrvatske pobune od svih najvećih takvih zločinaca. Ispunjena su opća i manjinska prava gdje je omogućen povrat svima koji su se željeli vratiti. To je etika pobjednika i etika mira. Iako ljudski možemo razumjeti da je za mnoge izbjegle Srbe Oluja teško osobno ponizno iskustvo, mi nismo i nećemo nikada prihvatiti da se Oluja mjeri nehrvatskim, pa i antihrvatskim mjerilima kako od onih izvan Hrvatske tako i od onih u Hrvatskoj. To konkretno znači da nećemo prihvatiti krivotvorenje uzroka i posljedica rata, prijezir na velikodušnosti koje smo iskazali kao i zanemarivanje presuda međunarodnih sudova te nijekanje legalnosti i legitimnosti Oluje. Stoga bilo kakva nezadovoljstva ishodom Oluje kakva se još mogu čuti u Srbiji, ali nažalost i u Hrvatskoj treba adresirati na njezine uzročnike, kreatore i izvršitelje velikosrpske politike osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća. Uvjerena sam da će među hrvatskim državljanima srpske nacionalnosti s vremenom još više sazrijevati svijest da ih je upravo Oluja rasteretila tog teškog stoljetnog utega velikosrpskih projekata i od konfrontacije s legitimnim povijesnim interesima hrvatskoga naroda. Hrvatski narod pritom ne zaboravlja da je u obrani i oslobođenju Hrvatske sudjelovalo više od tisuću Srba, koji su time nedvojbeno izrazili privrženost Hrvatskoj, dok su mnogi k’o i njezini građani odlučno osudili velikosrpsku agresiju. Svi zajedno moramo, a vjerujem i želimo se okrenuti budućnosti s jasnom sviješću o zajedničkoj odgovornosti za društveni tijek i napredak, kako u Hrvatskoj tako i u odnosima između zemalja koje su bile sastavnice bivše države. To je jedan od motiva obnove političkog dijaloga sa Srbijom, o međusobnoj zaštiti manjina kao i o razvoju ukupnih odnosa što je od iznimne važnosti za mir i razvoj ovog dijela Europe. Ulazak Srbije u Europsku Unije interes je i Republike Hrvatske i Europe kao cjeline. Tom procesu dat ćemo aktivnu i konstruktivnu potporu pritom u pozornosti štiteći i svoje nacionalne i državne interese. Želim vjerovati kako smo obostranim naporima proteklih mjeseci postavili temelje za osjetni napredak u međudržavnim odnosima. Cijenimo iskazana nastojanja srbijanske vlade da hrvatskoj manjini osigura njezina legitimna nacionalna prava. Iako je Hrvatska u zaštiti manjinskih prava Srba proteklih dvadesetak godina učinila više nego velike iskorake, uvijek ima mjesta za napredak. Svjesni smo da se srpska nacionalna manjina, osobito u slabije razvijenim, područjima suočava s raznim problemima, prije svega socijalnim. Ti problemi moraju se rješavati u sklopu nove razvojne politike za naše županije. U Hrvatskoj ne smije biti građana drugoga reda, ni Hrvata ni Srba. Ne želimo jaku Hrvatsku samo u velikim gradovima nego svuda. Ne želimo nikakva nacionalna ni bilo koja druga getoiziranja. Ne želimo da ljudi samo žive u Hrvatskoj nego i da žive Hrvatsku kao svoju domovinu i svoju državu, bez razlike nacije, vjere ili mjesta stanovanja. Hrvatska nikome nije niti ne smije biti rezervna, povremena ili privremena država. Od svih državljana očekuje se privrženost hrvatskom domovinstvu i državljanskom zajedništvu. Hrvatski narod mora za svoju povijest voditi mnoge bitke i dati bezbrojne žrtve za svoju slobodu. I u pobjedama i u porazima ostaje dostojanstvena, nikad ne izgubivši vjeru u konačno oslobođenje. Oluja obuhvaća sve sadržnice te naše povijesne borbe. Ona je i velika poruka za budućnost, poruka da je za uspjeh potrebno imati odlučno državno vodstvo, jasan cilj i domoljublju privržen narod, motiviran podnijeti i najveće žrtve za ostvarenje državnih i društvenih ciljeva. Oluja je isto tako poruka koliko je važno imati uvježbanu, motiviranu i  dobro opremljenu vojsku. Hrvatska srećom više nije neposredno ugrožena, a kao NATO članica može računati na solidarnost. No mi moramo biti osposobljeni za brz samostalan odgovor na svaku moguću vrstu, ali za dugotrajnu obranu, ako to bude potrebno, uvažavajući iskustva Domovinskog rata i ukupne tradicije hrvatskog društva. Vrijeme je, stoga, da na temelju NATO standarda i stvarnih potreba obrane zemlje povećamo ulaganja u modernizaciju svih rodova oružanih snaga. U to moramo što više uključiti hrvatsku industriju i razvojno-istraživački sektor. Isto tako, moramo na visokoj razini provoditi odluku profesionalnog i pričuvnog sastava u skladu s obrambenim potrebama zemlje, odnosno strategijom domovinske sigurnosti. Poštovani sudionici Oluje, hrvatski branitelji, drage državljanke i državljani Republike Hrvatske, dionici ovog velebnog slavlja u našem kraljevskom gradu, danas smo možda pred još većim izazovima nego u danima obrane i oslobađanja Hrvatske. Svakodnevno dobivam pisma od ljudi iz raznih krajeva zemlje, koji mi s tugom pišu o svojoj odluci da napuste Hrvatsku. Krajnji je čas da u istom duhu zajedništva kojeg smo stvarali i oslobađali Hrvatsku od okupacije prionemo oslobađanju domovine od malodušja i pesimizma. Posljednjih mjeseci bilježimo znakove gospodarskog oporavka, ali pravog napretka neće biti sve dok partikularni i stranački interesi budu ispred državnih i nacionalnih. Uvijek ističem – imamo dobre ljude, imamo prekrasnu zemlju i sjajne razvojne potencijale. Sinergija tih razvojnih silnica temelj je uspjehu. Uspijemo li neovisno o rezultatu predstojećih izbora postići potreban napredak u spremnosti svih političkih aktera da daju svoj doprinos strateškom jedinstvu u postizanju ključnih državnih i nacionalnih ciljeva, posebice u gospodarskoj i demografskoj politici, uspjeh neće izostati. Danas, dvadeset i jednu godinu nakon pobjedonosne Oluje to je prva mjera našeg domoljublja. Čvrsto vjerujem u budućnost naše domovine. Neka nam živi naša jedina i vječna domovina Hrvatska. Hvala vam.

Draga moja hrvatska braćo i sestre, okupila nas je danas ovdje ljubav i sjećanje na naše pokojne branitelje, na sve nestale, zatočene i neidentificirane borce. Okupio nas je danas Dan domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i (….) hrvatskog savjeta koji danas posebno štuje Vojni ordinarijat. (…) braću i sestre, supruge i sve nas. I ova smrt za nas je (…) poruka da se ovu zemlju može obraniti i danas izgrađivati samo u ljubavi i zajedničkoj slozi. I ova smrt, braćo i sestre, za nas je pouka da ne dopustimo bilo kakve podjele, nesloge i podjele nas razdvajaju, a sloga ujedinjuje. Stoga bih želio da nas ova memorija učini još više složnima, ujedinjenima oko vrijednosti za koje su živjeli i dali svoje živote naši hrvatski branitelji. Braćo i sestre, upravo nam je danas jako potrebna nada u ovim našim vremenima. U toj vjeri i nadi mi se okupljamo na mjestima pogibelji naših branitelja, (…) i grobljima sa sigurnošću i čvrstom nadom da je Bog, pravedni božji sud, iznad svih zemaljskih tribunala. Da je riječ božja koja najbolje prepoznaje misli i srca naših branitelja, uvijek jedini i sigurni pravorijek istine. A sada vas pozivam, braćo i sestre, (…) molitve izrečene i mi zajedno sudjelujemo.

Poštovana predsjednice RH dozvolite mi da na samom početku prije svih, s velikom zahvalnošću, pozdravim obitelji naših poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, hrvatske ratne vojne invalide (…). Poštovani potpredsjednici Hrvatskog Sabora, saborski zastupnici, župane Šibensko-kninski. Hrvatice i Hrvati, domovinske i iseljene Hrvatske. Kninjanke i Kninjani, dragi gosti i uzvanici dobrodošli u kraljevski grad Knin, srednjovjekovnu hrvatsku prijestolnicu. Dobrodošli u grad hrvatskih knezova i kraljeva na središnju proslavu 20. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja. To je Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti, to je Dan hrvatskih branitelja, to je dan hrvatskog ponosa i slobode. Sve vas pozdravljam i zahvaljujem što ste danas ovdje došli odati počast i iskazati poštovanje onima koji su nam podarili slobodu – hrvatskim braniteljima. Dok sam razmišljala kako vas danas pozdraviti ovdje u Kninu prisjećam se vapaja pokojnog biskupa Badurine upućenog 1990. godine pobunjenim Srbima u Kninu u kojem zaziva i izražava brigu za nas Hrvate ovdje u Kninu. Poziva na mir. Ali prisjećam se i zapisa don Mirka Barbarića Pozdrav iz Knina, 10.10.1991. u kojem svjedoči o stradanjima Hrvata u kninskom zatvoru. Zato pobjeda, izvojevana u veličanstvenoj vojno-redarstvenoj operaciji Oluja bila je i ostala kruna (…) težnje hrvatskog naroda za ponovnom uspostavom hrvatske državnosti i potpunom neovisnošću s pravom ga smijemo zvati i danom svih hrvatskih pobjeda. Zato slavimo Dan hrvatskih branitelja, dan naših heroja čijom smo nesebičnom ljubavlju spašeni od velikosrpske agresije, a pod vodstvom vizionara i stvoritelja suverene i samostalne Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Hrvatski branitelji su podnijeli najveći teret života i nikad ne smijemo zaboraviti da je preko 15 000 branitelja dalo živote za Hrvatsku. Zato je njima u čast jučer posvećena crkva Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta. Mi Kninjani osobito smo ponosno što je naš grad, grad velikog hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira, grad u kojem je pisana povijest Hrvata, središnje mjesto srednjovjekovnog uspona i pada nakon 900 godina doživio narodno i državotvorno uskrsnuće. U ovom hrvatskom kraju i u ovom gradu koji je pržen suncem, branjen burom, zaliven potocima krvi, kroz stoljeća na braniku vjere i hrvatstva, prošao kroz oganj i (…) ali je ostao uznosit i vjeran svom narodu i svojoj domovini. Riječi prvog hrvatskog predsjednika, vrhovnika oružanih snaga dr. Franje Tuđmana izrečene na kninskoj tvrđavi 6. kolovoza 1995.: Imamo Hrvatsku, neka nam budu vječna jeka, poticaj i nadahnuće, neka na našoj ponosnoj stini pradidova vječno vijori hrvatski stijeg – simbol pobjede, slave, ponosa našeg hrvatskog naroda. Stoga, drage moje Hrvatice i Hrvati, svi vi koji volite i poštujete jedinu nam domovinu Hrvatsku dostojanstveno slavimo danas i ne samo danas nego i uvijek naše časne i veličanstvene pobjede. Ne dopustimo nikome da nam ugasi luč slobode, onu luč koju su naši heroji podarili svome hrvatskom narodu. Čestitam vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja i 20. obljetnicu VRO Oluja. Želim da se ugodno osjećate u našem kraljevskom gradu Kninu, kao svoji među svojima i svoji na svome. Neka nam vječno živi jedina domovina Hrvatska. Živjeli.

(…) hrvatski narode tako vas je lijepo vidjeti danas ovdje. Veliko je uzbuđenje za mene ovdje pred vama držati govor, sjećati se kako smo oslobađali povijesni kraljevski grad Knin. Sjećati se svih pripadnika HV-a, policije i Hrvatskog vijeća obrane koji su položili svoje živote za slobodu hrvatskog naroda. U čast na njih prije svega pozdravljam članove obitelji poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, sve stradalnike Domovinskog rata, ratne zapovjednike, sve gardiste i specijalce, sve pripadnike MUP-a i pričuvnih postrojbi, pripadnike Hrvatskog vijeća obrane i sve one koji su na bilo koji način pridonijeli da danas imamo slobodnu i neovisnu RH. S posebnom časti pozdravljam predsjednicu RH, vrhovnu zapovjednicu oružanih snaga koja je od početka svog mandata stala uz hrvatske branitelje i zaštitu Domovinskog rata. Pozdravljam crkvene vjerodostojnike koji su kroz cijeli Domovinski rat, i poslije njega, uvijek bili uz hrvatske branitelje i hrvatski narod. Tako su i danas zajedno s nama u borbi za bolju hrvatsku. Pozdravljam obitelj prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Pozdravljam predstavnike veterana Slovenije, VSO, koji su došli zajedno s nama proslaviti pobjedu hrvatske vojske. Pozdravljam sve goste i uzvanike iz Hrvatske i iz iseljeništva. I na kraju pozdravljam gradonačelnicu Knina, gospođu Josipu Rimac i ostale domaćine koji su uložili ogroman trud da bi svi mi danas dostojanstveno proslavili 20. obljetnicu oslobodilačke operacije Oluja. Čast mi je danas govoriti s ovog posebnog mjesta, s kraljevskog grada Knina na čijoj je tvrđavi prije 20 godina naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman poljubio i pustio hrvatsku zastavu. Puno je simbolike bilo u tom činu, ali je i puno muke i teških trenutaka prošlo do te veličanstvene pobjede. Preko 15 000 ubijenih Hrvata i ljudi drugih nacionalnosti koji su Hrvatsku osjećali kao svoju domovinu. 180 000 razorenih domova, stotine tisuća protjeranih, za mnoge obitelji, a njih je preko 1000, (…) još nije gotov. I dan danas traže stratišta svojih najmilijih. Dragi prijtelji, 20 godina nakon Oluje koja je označila slobodu, ali i slom fašističkog plana tzv. Velike Srbije možemo biti ponosni. Ponosni što smo od prvog dana sudjelovali u oslobađanju naše domovine, što smo branili naše ljude, naše crkve, kulturu, tradiciju, povijest, i u konačnici istinu i pravdu. Bili smo na pravoj strani, strani svjetla i borili smo se za istinu i to nam nitko ne može oduzeti. Čitamo i slušamo ovih dana u medijima kako se zbog činjenice da Hrvatska slavi slavi svoju najveću pobjedu bune? i ljute oni koji su nas napadali i koji su po Hrvatskoj ostavili svoj krvavi trag. Na jednom im smetaju hrvatske institucije, hrvatski sveci, hrvatski domoljubi, smeta ih to što je hrvatska samostalna, suverena i priznata članica najvažnijih međunarodnih asocijacija. A mi im s ovog mjesta poručujemo – gospodo, branili smo svoje. Hrvatski branitelji, heroji, oslobađali su svoju zemlju, nisu za razliku od vas posezali za tuđom. I zapamtite – opet bi učinili isto. I pobijedili. Hrvatska predvođena s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i s ratnim ministrom Gojkom Šuškom provela je pravedan oslobodilački rat koji je kulminirao vojno-redarstvenom operacijom Oluja. Hrvatska vojska ratovala je sukladno svim međunarodnim konvencijama. Hrvatska nikog nije protjerala, što je u konačnici potvrđeno i presudom Haškog suda. Današnja srpska politika bila je za odlazak Srba s ovog područja. Srpska politika je ta koja je ljude pozivala na odlazak iz Hrvatske, a današnje, njihovo tzv. žaljenje za žrtvama koje su sami posijali tek je žaljenje za neuspjehom njihovog paklenog plana Velike Srbije. Oluja je jedno od najvećih vrijednosti naše domovine jer je označila konačnu slobodu i mir u Hrvatskoj. Za taj mir i za današnju samostalnu suverenu Hrvatsku najzaslužniji su hrvatski branitelji, a ovo je naš dan. Zato me, kao hrvatskog branitelja, istinski žalosti što u ovom trenutku nisu s nama predsjednik Hrvatskog sabora, predsjednik Vlade RH. Obilježavanje Oluje trenutak je koji nas treba ujedinjavati. To je dan kad ne bi smjele biti prisutne političke ili bilo kakve druge podjele jer dostojno obilježavanje Oluje i svega onoga što ona predstavlja naša je nacionalna, državna obveza, ali i minimum pijeteta poginulim braniteljima, njihovim obiteljima koji ih i danas oplakuju, prema invalidima i svim žrtvama velikosrpske agresije na Hrvatsku. U tom kontekstu moram se osvrnuti na najteže invalide Domovinskog rata i hrvatske branitelje koji već mjesecima u Savskoj 66 prosvjeduju za svoje i naše dostojanstvo. Pozivam ministra branitelja i predsjednika Vlade da zatome taštinu i da postupe časno prema onima koji su im omogućili da danas budu tamo gdje jesu. Hrvatski branitelji ne traže ništa, a spremni su opet podnijeti žrtvu i teret teške gospodarske krize, kao i svaki čovjek u našoj Hrvatskoj. Ali gospodo, nećemo dozvoliti da se prema onima koji su nesebično dali sebe onda kad je najteže, najviše trebalo danas ponašate kao da su teret, jer oni to nisu. Ti časni ljudi, ako zatreba, spremni su Hrvatsku dovesti do novih pobjeda i nikad to nemojte zaboraviti. Dragi hrvatski narode, dragi hrvatski branitelji, drage obitelji poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, poštovani predstavnici državnih i lokalnih vlasti, poštovani crkveni vjerodostojnici i svi prisutni od srca vam čestitam Dan domovinske zahvalnosti i Dan pobjede i Dan hrvatskih branitelja te 20. godišnjicu veličanstvene operacije Oluja. Na kraju, dopustite mi da govor završim riječima našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana: Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto.

Drage Hrvatice i Hrvati u domovini i svijetu,  i sve hrvatske državljanke i državljani, od srca vam čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 20. obljetnicu slavne vojno-redarstvene operacije Oluja. Poseban pozdrav svim hrvatskim braniteljima, ma gdje bili. Posebno danas moram pozdraviti sve one koji su sudjelovali u Oluji, posebno zapovjednike ratnih postrojbi, ali isto tako, moramo se u ovom trenutku prisjetiti i odati pijetet svim poginulim, umrlim i nestalim hrvatskim braniteljima, svim stradalnicima, svim civilnim žrtvama Domovinskog rata, napose djeci. Svim obiteljima poginulih branitelja i civila, svima koji su na bilo koji način izgubili ili život ili zdravlje za našu hrvatsku domovinu, uključujući i naše ratne invalide. Hvala vam od srca. Zahvaljujem vam svima na ovom iznimnom toplom dočeku danas u Kninu. Ne grije samo sunce, griju i vaša srca. Hvala vam na optimizmu kojega ovdje vidim danas, hvala vam na vjeri u svoj narod, na vjeri u našu hrvatsku domovinu, na vjeri u našu budućnost. Taj vaš optimizam, taj vaš duh i domoljublje i meni daje optimizam i vjeru u našu Hrvatsku. Vi ste moja snaga. Zahvaljujem vam na tome i moram vam reći volim te narode moj, volim te zemljo moja Hrvatska. Ovo danas nije samo proslava Oluje, ovo je svehrvatski slobodarski skup zajedništva i ponosa. Danas smo doista jedna Hrvatska. Došli ste iz svih krajeva Hrvatske. Došli ste iz mnogih krajeva svijeta, od Austrije i Bosne i Hercegovine do Australije i danas smo jedno, i Hrvatska ovdje i iseljena Hrvatska. Današnji je praznik u potpunosti zaživio unutar hrvatskog naroda i ogromne većine hrvatskih građana jer simbolizira sve naše pobjede. Mi smo narod koji slavi pobjede, a ne poraze. Mi smo narod koji zna cijeniti krvlju stečenu slobodu, jer rat je bio ovdje, a ne tamo negdje daleko. S ovoga mjesta želim jasno poručiti: Ovaj skup nije uperen ni protiv koga pa tako niti protiv Srbije. Danas slavimo svoju pobjedu i zajedništvo. Hrvatska danas proslavlja povratak u svoj ustavno-pravni poredak 10 400 kvadratnih kilometara svog okupiranog teritorija. S najdubljom zahvalnošću sjećamo se preko 200 hrvatskih vojnika poginulih u Oluji, dvoje nestalih i 200 000 hrvatskih kćeri i sinova koji su predvođeni vrhovnim zapovjednikom i prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom slomili kičmu velikosrpskoj politici Slobodana Miloševića i njegovih jataka u Hrvatskoj. No, Oluja je puno više od toga. No, Oluja je puno više od samo naše pobjede. Oluja je spriječila pad zaštićene zone Bihać i možda još i veći masakr nego što se dogodio u Srebrenici. Naposljetku, sigurno je vojni poraz pobunjenih Srba i slom Miloševićeve velikosrpske politike pridonio i padu njegovog režima i otvorio put demokratskim procesima u samoj Srbiji. Rekla sam to jučer u Zagrebu i reći ću opet i danas ovdje. Žalimo za svakim izgubljenim životom, i hrvatskim i srpskim. No, opet naglašavam da je uzrok tome bila Miloševićeva ekspanzionistička velikosrpska politika. Stoga nije dobro što su danas vrlo glasni u Srbiji baš oni koji su bili vrlo tihi u vrijeme okupacije trećine hrvatskoga teritorija ili su pak javno podržavali Miloševićevu politiku. Čak su proglašavani i mogućim Miloševićevim nasljednicima. Mi u Hrvatskoj ne želimo se vraćati u prošlost, pružamo ruku prijateljstva, suživota i tolerancije. Ne želimo srpski narod kao takav kriviti zbog agresije na našu državu. Ali nikada nećemo dopustiti da se agresor i žrtva izjednačavaju. Svake žrtve treba se sjetiti, svaka žrtva ima svoje ime i prezime, a svaki zločin počinitelja. No, nikada ne smijemo zaboraviti da je Hrvatska napadnuta iznutra i izvana i da je ponajprije zahvaljujući zajedništvu i pomirbi hrvatskog nacionalnog bića ostvarena veličanstvena pobjeda u Domovinskom ratu. Presudama haškog suda i međunarodnog suda pravde Oluja je dobila i međunarodnu legitimaciju. Danas bez imalo ustezanja možemo reći kako je to bila briljantno vođena i izvedena vojna akcija. Nitko od nas ne poriče da su se nakon Oluje dogodili zločini i ubojstva. No Oluja je čista kao suza i jedan je od zaglavnih kamena moderne hrvatske države. U ovoj prigodi želim istaknuti i neke vrlo važne činjenice. Prvo, hrvatski državni vrh i međunarodna zajednica činili su sve kako bi se okupirani hrvatski teritorij mirno reintegrirao, što su pobunjeni Srbi uporno izigravali i odbijali. Drugo, predsjednik Tuđman u svojem je proglasu pozvao hrvatske građane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuća i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu dočekaju hrvatsku vlast. Treće, zapovijed o evakuaciji srpskog stanovništva s okupiranih područja potpisali su njihovi politički i vojni vođe Martić i Mrkšić. I kad danas srpski politički izjavljuju kako je Olujom proveden genocid nad srpskim narodom i to uspoređuju s genocidom u Srebrenici, s ovog mjesta im poručujem – gospodo okanite se mitova, laži i obmana. Gospodo, okrenite se europskoj budućnosti. Hrvatska nije neprijatelj Srbiji i ne sijte sjeme novog zla. Mi Hrvati, nasuprot tome, moramo biti veliki u pobjedi. Upravo grad Knin želim istaknuti kao primjer suživota i tolerancije. Najodlučnije odbacujem pokušaje nametanja teze kako su danas Srbi u Hrvatskoj građani drugog reda. Upravo suprotno, srpskoj nacionalnoj manjini zajamčena su sva građanska i manjinska prava po najvišim europskim standardima. Bila bih iznimno sretna kad bi ista takva prava kao Srbi u Hrvatskoj uživali i naši Hrvati u Srbiji. Hrvatice i Hrvati i svi hrvatski građani, zahvaljujući Oluji Hrvatska je danas cjelovita država, članica Europske unije i NATO saveza. U proteklih dvadeset godina puno smo postigli, ali i veliki su izazovi pred nama. Moramo učiniti sve da naše mlade zadržimo u našoj domovini. Ne smijemo dopustiti da žrtve koje su pale za našu slobodu budu žrtve za opustjelu i odumiruću Hrvatsku. Pitanje odumiranja nacije postavit ću kao jedno od glavnih tijekom svojega mandata. Želim zajedno s vama pokrenuti gospodarsku i demografsku oluju, kojoj će prethoditi široki nacionalni konsenzus. Samo novim hrvatskim zajedništvom možemo dobiti i tu bitku. Sve vas skupa pozivam da i ostatak dana provedemo u druženju i dostojanstvenom veselju, kako to doliči pobjednicima. Pozivam vas da večeras zajedno zapjevamo ovdje u Kninu u čast i slavu domovini i svim hrvatskim braniteljima. Na kraju, hvala vam još jednom što činite za našu hrvatsku domovinu i neka nam živi jedina i vječna najdraža domovina Hrvatska.

Poštovana gospođo predsjednice, poštovani gospodine predsjedniče Sabora, dame i gospodo, uvaženi uzvanici i gosti. Prije dvadeset godina u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja oslobođen je najveći dio Hrvatske i stvoreni su uvjeti da naša zemlja, nakon godina okupacije i rata, počne živjeti i razvijati se kao samostalna, cjelovita demokratska europska država. Sloboda je najveće blago i nikome ne trebamo dokazivati koliko je Oluja, nakon mučne 4 godine ubijanja i progona u okupiranim područjima bila opravdana, koliko je bila potrebna, koliko je novih žrtava spriječila u Hrvatskoj i izvan Hrvatske u njezinoj neposrednoj blizini i koliko je bila neizbježna. Hrvatska je imala svako pravo poduzeti sve da ostane živa, da sačuva goli život i da ostane cjelovita. Imala je pravo ne biti protjerana iz svojih domova, imala je sva prava ne biti više živi štit onima koji su rušili gradove i palili sela. Hrvatska danas ne slavi rat, ne slavi ničiju patnju niti progonstvo. Neka to bude jasno svima kojima to još nije jasno. Hrvatska je poduzela sve da rata ne bude, nudila je mirna rješenja i bila je odbijena. Hrvatska danas slavi slobodu i mir, čista srca slavi pobjedu, prekretnicu koja je dokrajčila ružan, nametnut i osobito podao rat. Olujom je Hrvatska ponovno uspostavila svoj prerezani krvotok, a vjera u svoje tek stasale vojno-redarstvene snage zamijenila je osjećaj nepravde i nemoći pred do tada nadmoćnom vojnom mašinerijom. Hrvatska je porazila jednu zločinačku politiku, dokazala je da se ne isplati dirati tuđe, da se ništa oteto ne može zadržati, a da svoje vrijedi braniti. Bez Oluje niti mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja i Vukovara ne bi bila moguća. Istina je, sloboda je skupocjena i Hrvatska ju je jako skupo platila. Ovo je prigoda da još jednom od srca zahvalimo svima koji su se žrtvovali za slobodnu Hrvatsku, prije svega da zahvalimo hrvatskim braniteljima koji nam jesu i koji će nam ostati dragi i u srcu cijeli život. Slobodna i demokratska Hrvatska najljepši je mogući spomenik poginulim braniteljima, onoj hrabroj vojsci koja se dala bez ostatka i bez kalkulacije, koja nije ispostavljala račune, koja nije tražila ni uzimala, ali je zato znala davati i sanjati hrvatsku slobodu. Zahvalni smo onima koji nisu oklijevali umrijeti za domovinu, zahvalni smo njihovim obiteljima, nastavili smo brinuti o njima i dalje ne moraju same. Nastavili smo brinuti o braniteljima i štititi ih u najvećoj mogućoj mjeri od tereta teške krize iz koje sada već sasvim izvjesno izlazimo i idemo naprijed. Pobjedu u Oluji ostvario je narod, naši građani koji su izabrali vlast i dali joj vođenje države. U to vrijeme, a to je bilo najteže vrijeme od stjecanja neovisnosti, Hrvatsku je vodio Franjo Tuđman i njemu moramo odati zahvalnost i priznanje što je zajedno s brojnim suradnicima državu pripremio i osposobio za očuvanje cjelovitosti i samostalnosti. Ne treba dvojiti kako je očuvanje cjelovitosti i samostalnosti bio i ostao prioritet svake narodne vlasti, hrvatske vlasti u proteklih 20 godina. Tako će i ostati. Hrabrost i žrtve Oluje nas trajno na to obvezuju. Platile su našu slobodu i mnoge nevine žrtve. Mi sada, razumni i velikodušni u pobjedi, jer oni koji nisu velikodušni nisu ni pobjednici, žalimo za svakim izgubljenim životom, za svakom žrtvom, svakom ljudskom i obiteljskom tragedijom. Hrvatska je u zadnjih 20 godina učinila puno da sve hrvatske građane pogođene ratom vrati u njihove domove, i materijalno i duhovno. I Hrvate i Srbe, i Čehe i Mađare i Slovake, bez obzira jesu li morali napustiti domove spašavajući gole živote pred onima koji su rat donijeli u Hrvatsku, izvan Hrvatske, ili su bili prevareni, zastrašeni i evakuirani od svojih vođa i njihovog ratnog huškanja. Većinu hrvatskih građana, kao što kažem, vratili smo kućama. U Ćelije, prvo spaljeno selo, u grad-heroj Vukovar, u Knin, u Kijevo, u Aljmaš, u Obrovac. U Hrvatsku su se vratili i mnogi od onih koji su nažalost otišli, Hrvatska je postala novi dom i onima, ponajprije Hrvatima, koji se do danas nisu mogli vratiti svojim kućama u Banja Luku, bosansku Posavinu ili Vojvodinu. I po tome je Hrvatska bolja, ljudi se vraćaju u Hrvatsku jer im je ovdje dobro, vrata su im otvorena i dalje i ostat će otvorena. Dvadeset godina poslije Oluje, nakon teških godina rata i saniranja ratnih posljedica, Hrvatska je postigla svoje glavne ciljeve. Članica je europske zajednice država, najbolje i najnaprednije zajednice, ne samo ekonomski nego i kulturološki, socijalno, po onome što čini društvo i što čovjeka izdvaja iz gomile. Članica je i NATO-a, čvrstog štita demokratskog svijeta. Zajedno sa svojim partnerima gradimo bolju budućnost, ali o hrvatskim interesima odlučujemo sami. Hrvatska je danas slobodna, zrela, smirena i ako hoćete suradljiva država. Ne propisuje drugima zakone, niti važne datume, ne miješa se u tuđa slavlja niti u tuđa žalovanja. Suverena je, demokratska zemlja, s modernom i efikasnom vojskom i policijom, stasalom upravo u Oluji, samosvjesno, prije svega samosvjesno, a tek onda ponosno okrenuta budućnosti i izazovima koje ona donosi. A budućnost počinje jučer. Dvadesetu obljetnicu Oluje, što je posebno važno, naša domovina dočekuje oslobođena tereta tuđih optužbi jer je presuda međunarodnog suda hrvatske generale vratila kući slobodne i čistog obraza. U ime Vlade Republike Hrvatske i osobno, u svoje ime, hrvatskim braniteljima čestitam njihov dan – Dan hrvatskih branitelja, a svim hrvatskim građankama i građanima želim sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Živjeli!

Hvala lijepa, večeras ćemo istinu izgovoriti na nekoliko načina. Poštovani sudionici Domovinskog rata, poštovani dragi hrvatski branitelji, cijenjeni časnici i vojnici HV-a i pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova. Poštovana predsjednice RH, poštovani predsjedniče Vlade RH, vojni, civilni, vjerski i diplomatski uzvanici, gospođe i gospodo, građanke i građani. Veliko mi je zadovoljstvo da vas mogu pozdraviti u ime Hrvatskoga sabora i u moje osobno ime u ovoj važnoj i svečanoj prigodi. Oluja za Hrvatsku i za građane Hrvatske ima posebno značenje. Ta vojno-redarstvena akcija bila je odlučujuća oslobodilačka bitka. Oluja je zaustavila rat i agresiju na hrvatskom tlu i donijela dugo priželjkivani mir i slobodu našoj domovini. Oluji su prethodile četiri godine neuspješnih pregovora praćenih najprije puzajućom, a zatim sasvim otvorenom agresijom na Hrvatsku i okupacijom njezinog teritorija. Za građane Hrvatske su to bile četiri godine života u strahu. Agresorske iznenadne granate su u jednakoj mjeri kosile živote vojnika i civila. Za nas su to mnoge godine života u izbjeglištvu i u užasu pred svim ratnim strahotama i razaranjima. Sve to su morali trpjeti hrvatski građani. Međutim, znali smo da je naše pravo, a i pravo je svakoga naroda da živi u slobodi i miru, i da živi svoj na svome. To legitimno pravo svakoga naroda i svakog čovjeka da se brani ako je napadnut bila je naša snaga i snaga pravde na našoj strani. Hrvatska je bila napadnuta, izranjavana, osakaćena okupacijom. U toj velikosrpskoj agresiji, njezinim tenkovima, topovima i avionima hrvatski branitelji su se suprotstavljali najviše domoljubljem, ustrajnošću i posebno vjerom u istinu i pravdu. Oružja je bilo malo. Nedovoljno za sve koji su željeli bivšu saveznu vojsku i paravojne srpske postrojbe zaustaviti u razaranju i ubijanju, hrvatskih gradova i hrvatskih građana. Na kraju pobijedili su naša odlučnost, ustrajnost i hrabrost. A jedinstvo i zajedništvo hrvatskih branitelja i hrvatskih građana bili su odlučni za tu pobjedu. Hrvatski branitelji su u Oluji pokazali agresoru, ali i svijetu da je želja naroda da živi u slobodi nepobjediva i neuništiva. Oni su snagom oružja, ali još više mudrom vojnom taktikom, snagom srca Hrvatskoj donijeli najljepši mogući poklon – mir i slobodu. Vratili su joj sigurnost, stabilnost i cjelovitost, cjelovitost državnog teritorija te time otvorili vrata razvoju i napretku. Otvorili demokratsku perspektivu i osigurali demokratske vrijednosti. Poštovani branitelji, stoga je današnji dan posvećen vama i svemu što ste dali za slobodu Hrvatske. Vi ste ponos, vi ste čast ove zemlje. Zahvaljujući vama Hrvatska je mogla okrenuti novu povijesnu stranicu – mogla je krenuti u obnovu i u izgradnju, zakoračiti u budućnost, demokratski prosperitetno društvo u Europsku uniju i NATO-u. Hrvatska je u Oluji trijumfirala, bila je to vojnički veličanstvena pobjeda u Domovinskom ratu i naravno da je nikada nećemo zaboraviti. Ni mi, ni naše buduće generacije. Hrvatska oslobodilačka i pobjednička vojska izrastala je u ratu uz podršku hrvatskih građana u zemlji i inozemstvu. Usprkos teškim političkim i vojnim okolnostima nismo pokleknuli. Nismo pokleknuli jer smo vodili pravedni, obrambeni rat za oslobođenje vlastitog teritorija od velikosrpske agresije i okupacije. To je povijesna činjenica koju nikada nitko neće moći osporiti niti poreći. Nakon Domovinskog rata hrvatska ruka mira i prijateljstva pružena je svima, svima koji su Hrvatsku doživljavali kao svoj dom. Ruka mira pružena je i sudionicima u oružanoj agresiji i pobuni protiv RH, naravno izuzevši počinitelje ratnih zločina. Gospođe i gospodo, poštovani građani, i zato se ne moramo obazirati na to tko će sve s nama slaviti Oluju. Nije problem hoće li drugi slaviti s nama, ali je nastavak retorike povijesno poražene politike suprotan interesu mira i zajedništva u europskoj perspektivi. To nije dobro za perspektivu i razvoj dobrih odnosa i izgradnji stabilnosti. Hrvatska želi graditi mostove suradnje i stabilnosti. Mir je najvažnija vrijednost za napredak i prosperitet, a mir je i politika suradnje trajno opredjeljenje hrvatske države i hrvatske politike. Prošlost se time neće promijeniti. Hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu ostaje čvrsta i postojana u svojim temeljnim vrijednostima pravednog, obrambenog i oslobodilačkog rata. Poštovani hrvatski branitelji, gospođe i gospodo, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja jedan je od najvažnijih datuma u hrvatskoj povijesti. To je naš dan slobode. S nama su svi oni koji su dali svoje živote za slobodu Hrvatske. Oni su naš zalog za našu budućnost. A Hrvatska je demokratska država, članica Europske unije. I mi hrvatske institucije i hrvatsko društvo gradimo na vrijednostima demokracije, slobode i ljudskih prava, vladavine prava. U tome je naša hrvatska snaga. Hrvatska vojska dio je toga vrijednosnog sustava. Današnji svečani mimohod pokazatelj je snage i odlučnosti demokratske Hrvatske i Hrvatske vojske da slobodu i demokratske vrijednosti, izborene u Domovinskom ratu, sačuva od svakog pokušaja napada za buduća pokoljenja. To nam osigurava i vjerodostojni položaj u Europskoj uniji i NATO-u. Duh istine i slobode najbolji su stupovi stabilnom demokratskom društvu. Gospođe i gospodo, iskazujući još jednom poštovanje svim sudionicima vojno-redarstvene akcije Oluja, hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima, svim građanima Hrvatske čestitam u ime Hrvatskog sabora i u moje osobno ime Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Živjeli svi skupa!

Dragi prijatelji slobode, mira i demokracije, prvo, srdačno želim pozdraviti sve hrvatske branitelje i stradale obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, stradalnike Domovinskog rata. Pozdravljam predstavnike Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova. Pozdravljam poštovanog predsjednika Republike Hrvatske i predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Poštovani uzvanici, veleposlanici, gospodo i gospođe, ovo je dan, dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja i najveći hrvatski praznik slobode i demokracije. Pobjeda u Oluji svim našim građanima donijela je dugo željeni mir, omogućila povratak normalnom životu, radu za bolju budućnost, brigu za nove generacije. To su trajne vrijednosti hrvatske budućnosti. U ovoj svečanoj prigodi iskazujem zahvalnost svim hrvatskim braniteljima koji su sudjelovali u obrani zemlje od nametnutog raka i oslobađanju okupiranih područja od velikosrpske agresije. Hrvatska je do pobjede u Domovinskom ratu i života u slobodi i demokraciji došla zahvaljujući jedinstvu svih svojih domoljubnih i slobodoljubljivih građana. Za neovisnost, slobodu i demokratsku hrvatsku državu borili su se iz ljubavi prema domovini. Nismo ovisili o našim političkim uvjerenjima, vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti odlazeći u obranu domovine. Prema svim hrvatskim braniteljima, naročito prema onima koji su položili svoje živote za slobodnu, samostalnu, demokratsku Hrvatsku izražavam svoje najiskrenije poštovanje i divljenje. Međutim, izražavam svoje duboko žaljenje što su na njihov najveći dan, danas, na naš praznik slobode, u današnjoj europskoj Hrvatskoj, prisutne duboke društvene podjele i umjetno stvoreni razlozi, koji bi Hrvatsku da su postojali tijekom Domovinskog rata, zasigurno doveli do poraza i potpunog uništenja. Sada, danas, kada Dan pobjede domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, nakon dugih godina hrvatskih generala i sjene haških optužnica, slavimo najveličansniju hrvatsku vojno-redarstvenu Oluju slobodno, dostojno i dostojanstveno. Pojavile su se neke snage kojima to naše jedinstvo ne odgovara. Nikako i nimalo i nikada ne slažem se s takvom politikom bilo sa koje strane dolazila; ne opravdavam i osuđujem posijano sjeme razdora. Upravo iz poštivanja prema svemu što su hrvatski branitelji dali za Hrvatsku odlučio sam danas sudjelovati u ovoj velikoj proslavi slobode kako bih upravo ovdje naglasio i rekao: zabrinut sam dubinom krize i podjela u hrvatskom društvu. Dugo u Republici Hrvatskoj opterećeni smo teškom gospodarskom krizom nezakonja i nezaposlenosti. Umjesto podjela, svi s istim naporima moramo osigurnati bolju budućnost i nama i našim budućim generacijama. To možemo samo ako budemo prihvaćali jedni druge, poticali snošljivost, uljuđenost te poštivali legitimnost državnih institucija i demokratski proces. Mržnja nikom ne koristi, a društvena mržnja opasna je za budućnost hrvatskog naroda. U demokratskom društvu ne vrijedi pravilo „tko nije s nama, taj je protiv nas“. Postignuta demokratska prava i slobode ne možemo sačuvati ako ne čuvamo naše demokratske institucije. Sve naše interese, sve naše probleme, nas i našeg društva, moramo rješavati kroz demokratske institucije. Dužni smo to prema našim braniteljima, a posebno prema poginulima i njihovoj žrtvi za slobodu. Dužni smo to i budućim generacijama hrvatskih građana i hrvatskog naroda. Dostojanstvena proslava velikog praznika slobode mora biti osigurana u slobodi na demokratski način i u budućnosti. Za deset, dvadeset trideset ili sto godina. Na kraju, poštovane gospođe i gospodo, hrvatskim građanima, posebice Vama, hrvatskim braniteljima i Vašim obiteljima, u ime svoje osobno čestitam ovaj veliki dan slobode s najboljim željama da za budućnost jedine Hrvatske. Živjeli.

Poštovane obitelji poginulih branitelja, poštovani branitelji, visoki dužnosnici Republike Hrvatske, pripadnici oružanih snaga, dame i gospodo, građanke i građani Republike Hrvatske, čestitam Vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja. Na ovaj veliki blagdan kad slavimo našu slobodu moramo se sjetiti prije svega svih onih koji su dali svoj život za našu slobodu. Moramo se sjetiti svih onih koji su dali svoje zdravlje za našu slobodu. Moramo se sjetiti svih vojnih i civilnih žrtava rata. Danas, kada uživamo u slobodi, moramo znati da je hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu otvorila put miru na cijelom jugoistoku Europe. To je velika zasluga naših branitelja, velika zasluga vodstva Republike Hrvatske iz tog doba, velika zasluga cijelog hrvatskog naroda. Hrvatska je pobijedila u ratu, Hrvatska mora pobijediti u miru. Kada kažem da Hrvatska mora pobijediti u miru znači da moramo pobijediti prije svega gospodarsku krizu, moramo pobijediti bijedu, moramo pobijediti sve one nedemokratske tendencije koje još uvijek prepoznajemo u hrvatskom društvu. Vukovar je hrvatska svetinja, Knin je hrvatska svetinja, i danas, evo, po prvi puta otkad slavimo i obilježavamo ovdje Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, svi zajedno smo postavili ovdje vijenac u čast i slavu poginulih branitelja. Bili smo zajedno, i oni koji su na vlasti i oni koji su u oporbi; branitelji, kulturni, vjerski, civilni djelatnici. Bili smo udruženi u ljubavi prema domovini i takvi ćemo i ostati. Dragi prijatelji, hrvatska sloboda, hrvatska demokracija, ljudska prava, gospodarski napredak su oni ciljevi koje su nam naši branitelji s pobjedom u Domovinskom ratu ostavili kao dužnost. Ovdje, mogu obećati u ime svih nas, činiti ćemo sve da nam Hrvatska bude uspješna, prosperitetna država. Još jednom čestitam Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Dame i gospodo, uvaženi gosti, pozdrav svima, a naročito onima koji drugu godinu zaredom deru svoje grlo nama neka dođu zviždati na Markov trg, jer to je mjesto gdje se zviždi, a ovo je mjesto gdje se poštuje, gdje se poštuje sve one koji su pali za Hrvatsku i koji nisu na margini društva i to želim naglasiti, to nije istina i to nikada nećemo dopustiti. To su ljudi koji su nam važni kao i naša braća i sestre, i koliko god se neki trudili tvrditi drukčije, branitelji u Hrvatskoj, svi branitelji u Hrvatskoj, muškarci, žene, svi oni koji su za Hrvatsku dali kap znoja, a kamoli kap krvi ili svoj život, nama su jako važni i na srcu su nam i bit će nam u srcu cijeli život. Ali nisam ovdje da bi to ikome posredno dokazivao ili se pred bilo kim pravdao jer moja vlada je narodna vlada i izabrao nas je hrvatski narod, većinom Hrvatice i Hrvati. I dok je tako, upravljat ćemo ovom zemljom i voditi je na pravi put, a reći ću vam koji je to. To je put hrvatskih interesa. To je put kojeg je Hrvatska nažalost izgubila nakon što je ona kula gore i tvrđava prije tisuću godina pala pod tuđina. Taj tuđin je bio Otoman, bio je Austrijanac, bio je Mletak, bio je Talijan. I njemu je Hrvatska bila kolonija i mi smo mu bili stranci. Tisuću godina smo čekali priliku da imamo svoju državu. Još jednom, i stotinu puta nakon toga, hvala Vam svima onima koji su za tu državu dali sve: život, imovinu, svoju rodbinu, ono što im je najdraže. Tisuću godina mi smo radili, borili se i ginuli za strance koji su nas tretirali kao strance. Danas, to nisu naši neprijatelji, zajedno smo u Europskoj uniji, zajedno gradimo bolju budućnost, ali mi želimo bolju sadašnjost. Želimo naprosto da o vlastitim interesima odlučujemo mi u Hrvatskoj. Biti član Europske unije ne znači ne braniti svoje interese i ne reći jasno što ugrožava hrvatsku samostalnost, što ugrožava hrvatsko pravo: da upravljamo svojim novcem, svojim resursima, svojim prirodnim bogatstvima, svime onime za što je ovaj narod tisuću godina, ne zadnjih pedeset godina, nego tisuću godina služio drugima i ti drugi su mu izvlačili sve bogatstvo. Svi ovi svjetionici, svi oni molovi, sve ono što je građeno u Dalmaciji, stranci su gradili za sebe, ne za nas i naše pretke. Ovo je naše vrijeme, ovo je vrijeme za svaku vlast, svaku narodnu vlast u Hrvatskoj. Jer svaka vlast u Hrvatskoj je bila narodna vlast. I ona Franje Tuđmana, kojem ovom prilikom također iskazujem poštovanje. I ne mislim da je lijepo da mu se fućka, jer je bio hrvatski predsjednik u vrijeme kada je to bilo najteže i kada je najteže bilo donositi odluke i kada je svaka odluka izgledala jednostavno, a bila je sto puta teža nego danas. Dragi prijatelji, dragi građani Hrvatske, dragi branitelji, drage Kninjanke i Kninjani završiti ću s onim riječima s kojima sam završio i prošle godine, a koristio ih je jedan državnik prije sedamdeset godina na početku jednog, odnosno na kraju jednog velikog rata, 2. svjetskog rata i sve što je rečeno odnosi se na nas i na svaki rat; u ratu pa i u porazu, otpor i prkos, u pobjedi velikodušnost, u miru dobra vjera. Živjela Hrvatska i živjeli!