Posts

KNIN TRANSKRIPT

2015.

Josip Bozanić (nadbiskup zagrebački)

Zahvalnost, ta plemenita osobina vjernih ljudi, okupila nas je danas u kraljevskom gradu Kninu, na proslavi dvadesete obljetnice oslobođenja domovine, kojim je velik dio hrvatskoga teritorija vraćen u svoje međunarodno priznate okvire.  U ovoj crkvi Gospe Velikoga hrvatskoga krsnoga zavjeta u Kninu, jučer posvećene po domaćem dijecezanskom biskupu šibenskom mons. Anti Ivasu, stojimo pred Bogom i nosimo mu ne samo svoju osobnu povijest, nego i povijest koja sve nas nadilazi, povijest hrvatskoga naroda i naše domovine Hrvatske.  Ovdje u Kninu susreću se naša prošlost i sadašnjost, ovdje se isprepliće naša crkvenost i naše narodno biće, ovdje su duboki korijeni našega kršćanskog identiteta i odavde se bolje vide prijelomnice hoda hrvatskoga naroda kroz povijest. No, ovdje smo ponajprije radi toga da bismo zahvalili Bogu i hrvatskim braniteljima za slobodnu domovinu. Ovdje u Kninu molitva za domovinu, tako potrebna u ovome trenutku naše nacionalne povijesti, ima snažnu znakovitost. Ona je vidljiva i po prisutnosti hrvatskih biskupa kojima je stalo do zajedništva hrvatskih vjernika. Danas svjedočimo tom zajedništvu kakvo se u Kninu već dugo nije očitovalo. U središtu današnje Božje riječi nalazi se pouzdanje u Gospodina, pouzdanje koje susrećemo u ovoj crkvi Bogorodice Marije, Majke Spasiteljeve i Majke naše koju zovemo Gospa Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta i time dajemo do znanja da je i Marija u temelju naše vjere, naše predanosti, odanosti i zahvalnosti Bogu, kako osobne tako i cijeloga naroda. Upravo je pouzdanje u Boga izvor utjehe, nade i istinske ljudske sreće. U tom smislu naviještena Božja riječ nam pomaže povezati pouzdanje u Boga i radost, kao i suprotnost takvomu stavu, a to je nepouzdanje u Boga i neprihvaćanje njegove volje, što vodi u beznađe. Knjiga Brojeva progovorila nam je o izabranome narodu u pustinji koji šalje svoje ljude na izviđanje zemlje Božjega obećanja. Vratili su se nakon što su je promatrali četrdeset dana. Viđeno su opisali riječima koje su postale poslovične: Zemlja kojom teče med i mlijeko. Pokazali su da postoje pretpostavke za dobar svakidašnji život. No, u toj zemlji naišli su i na zapreke kojih su se prestrašili: velike utvrde i snažne ljude. To je bio razlog oklijevanju i gubitku pouzdanja. Odgovarali su narod od nakane da uđe u tu zemlju te širili sumnju u mogućnost da ta zemlja bude njihova. Posumnjali su u Boga i u njegova obećanja, napustili su sigurnost koja im je bila oslonac. Početno oduševljenje i radost splasnuli su pred poteškoćama. Nakon toga, Bog kažnjava njihovu pobunu, njihovo opiranje njegovu planu i nevjeru. U Evanđelju smo također susreli odnose između radosti i poteškoća, radosti i pouzdanja. Poznat nam je taj evanđeoski odlomak. Tijekom svadbene gozbe ponestalo je vina, nad radost slavlja nadvila se prijetnja. U tim se neugodnim okolnostima za mladence našla i Marija, kao dionica slavlja i kao osoba koja vidi potrebe bližnjih. Zahvaljujući njenu pouzdanju, vjeri i posredništvu radost nije prekinuta. Dragi vjernici, s pouzdanjem u Boga došli smo danas u ovaj grad. Knin je danas hodočasnički grad, a ova crkva svetište domovinske zahvalnosti. Neprevarljivim očima duše zagledani u svoju povijest, svjesni okolnosti koje su nas dopratile do ove točke, mi se sjećamo, i mi svjedočimo, ovdje, pred Bogom, da su se prvih dana mjeseca kolovoza godine 1995. upravo u Kninu, simbolički otključala vrata kroz koja je hrvatska domovina oslobođena. Hrvatski branitelji i redarstvenici tada su ušli u Knin, noseći u srcima svoje supruge, djecu, očeve i majke, braću i sestre, obitelji, gradove od Vukovara do Dubrovnika, i cijeli narod. Danas smo ponosni i ponosno smo došli u Knin sa svima njima povezani u srcu kako bismo, kao Crkva, zahvalili Bogu na daru slobode. Baštinici smo mira. I danas Bogu zahvaljujemo za sve žive koji su nam ga omogućili, a molimo za one koji su živote utkali u neprobojno platno naše slobode. Srcem uzdižemo zahvalnu molitvu Bogu za sve poginule i umrle hrvatske branitelje, sinove i kćeri lijepe naše, koji su nam mir dali okusiti pod vodstvom prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana, i u doba dragoga duhovnoga autoriteta hrvatskoga puka, sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, a ovdje se s osobitim poštovanjem spominjem i blagopokojnog biskupa šibenskoga Srećka Badurine, zauzetog mirotvorca. Kao vjernici znamo: u životu nema slučajnosti. Ako se hrvatski vjerni puk tijekom Domovinskog rata predao zagovoru Blažene Djevice Marije, što su na poseban način, s krunicom u ruci, činili hrvatski branitelji, je li bilo moguće da se veličanstvena pobjeda ne izbori i na njezin blagdan? Ona je posredovala Isusovu prvom čudu u Kani Galilejskoj, a znamo da je njezin zagovor, zaštita Gospe Snježne, bio presudan i u čudu hrvatske obrane i oslobođenja. Braćo i sestre, danas mirno slavimo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, te Dan hrvatskih branitelja, jer su i visoke međunarodne institucije potvrdile da je oslobađanje Hrvatske bila časna misija hrvatskih vojnika, i da je jedini motiv hrvatske države bio uspostava pravednoga mira. Dovoljno je zaviriti u podatke o onima koji su Hrvatsku branili i oslobodili, kako bi se shvatilo da hrvatska sloboda nije plod ni nacionalne niti vjerske isključivosti. Vojno-redarstvena akcija Oluja označila je završetak rata u Hrvatskoj, omogućila mirnu reintegraciju preostalog okupiranog hrvatskog teritorija i donijela nagovještaj mira za Bosnu i Hercegovinu. Teško je reći kada su Hrvati bili radosniji nego prije dvadeset godina, kad je bila oslobođena domovina. Za tu smo radost došli zahvaliti Bogu, jer smo svjedoci događaja koji nisu protumačivi bez Božje prisutnosti i pomoći. Neki će govoriti o iznenađujućemu tijeku i okolnostima, o stručno izvršenoj akciji, dok mi vidimo čudo oslobođenja koje su ostvarili hrabri ljudi, ispunjeni pouzdanjem u Boga. Stoga, kako je moguće da danas netko optužuje Hrvatsku za protjerivanje, nazvano etničkim čišćenjem, kada su upravo Hrvati i pripadnici nesrpskog stanovništva s tog okupiranog područja bili u jesen 1991. godine protjerani, morali ostaviti svoja ognjišta i sve što su imali, a mnogi su među njima bili i pogubljeni. Opustošeno je na tom području 68 katoličkih župa, a prognano oko 100 000 katoličkih vjernika. Nakon oslobođenja, u kolovozu 1995. godine, u tim župama naišli smo na pustoš i otkrili porušene i spaljene domove naših vjernika, razorene i obeščašćene katoličke crkve, kapele, groblja – pogaženo svjedočanstvo našeg tisućljetnog katoličkog života. Smijemo ovdje ustvrditi da neki koji danas optužuju ili su zagovarali postupke takvog čišćenja, ili su šutjeli kad su mogli i morali govoriti, ili su i sami u njima sudjelovali. Iako su hrvatske vlasti, kad je započela akcija oslobađanja, upućivale srpskom stanovništvu – kojega je prema popisu iz 1991. godine bilo na tom području oko 160 000 – opetovani poziv da ostanu mirni u svojoj domovini, da im se jamče sva ljudska i građanska prava i da polože oružje, srpsko je stanovništvo ipak bježalo odvozeći svoje stvari. Kardinal Franjo Kuharić u jednom izlaganju u listopadu 1995. godine ovako je prosudio takvo postupanje srpskog stanovništva. Kardinal kaže: Smatramo da su tri važna razloga. 1. Toliki su bili indoktrinirani idejom Velike Srbije da nisu htjeli nipošto prihvatiti realnost države Hrvatske da bi u njoj živjeli kao njezini ravnopravni građani; 2. I njihove vlasti su dale zapovijed da odlaze. Pravoslavni episkop Longin, koji je boravio u Kninu, kazao je, nešto više od mjesec dana prije Oluje, da će oni pozvati srpski narod na odlazak iz Hrvatske ako Hrvatska napadne takozvanu Krajinu; I treći. 3. Treći razlog je osjećaj krivnje. Mnogi su sudjelovali u pljački, paljenju i rušenju hrvatskih kuća, u rušenju katoličkih crkava i crkvenih objekata. Susjed koji je susjedu zapalio kuću ili mu je još nekoga iz obitelji ubio, nije imao hrabrosti dočekati toga susjeda kad se bude vratio iz progonstva. Zaključuje kardinal. Braćo i sestre, rat je veliko zlo i uvijek ostavlja teške posljedice na duhovnom i materijalnom području. Vjerujemo da mnogi hrvatski građani srpske nacionalnosti nisu po vlastitoj odluci napustili svoje domove. Naša je Crkva apelirala na hrvatske prognanike i druge gađane da ne padnu u napast mržnje i osvete. Nažalost, bilo je nakon vojno-redarstvene akcije i slučajeva pljačkanja i paljenja srpskih kuća, bilo je i žrtava. Zbog toga treba žaliti. Danas se s ljudskim i kršćanskim pijetetom spominjemo svih žrtava rata devedesetih godina prošloga stoljeća na hrvatskim prostorima, a kao vjernici molimo pokoj njihovim dušama. Čeznuli smo za slobodom i, nakon desetljeća totalitarizama, premda smo istinski tražili mir, spremni na pomirbu i opraštanje, osjetili smo silinu zla koje pred sobom nije imalo nikakva obzira niti mjeru čovještva. Toj silini zla i promicateljima zla nije bilo do naroda, ni hrvatskoga, ni srpskoga u Hrvatskoj. Dragi vjernici, što smo zapravo tražili? Da se prekine nasilje, da se obrišu suze, da se ljudi vrate u svoje domove, da se našemu narodu priznaju prava koja imaju drugi narodi, da se poštuje na referendumu demokratski očitovana volja hrvatskih građana za državom Hrvatskom? Budući naraštaji proučavat će vojno-redarstvenu operaciju Oluja pod raznim vidovima, počevši od vojnih analitičara. Mi smo zahvalni Bogu što je ona bila nagovještaj mira na ovim prostorima. Ona je učinkovito zaustavila djelovanje imperijalističkih ratnih ideologija kojima je okvir jugoslavenske države služio za ostvarivanje njihovih ciljeva. Ona se dogodila u zadnjem desetljeću dvadesetog stoljeća. U stoljeću koje je na ovim prostorima državno politički obilježeno jugoslavenskom tvorevinom koja je u svim etapama svojega postojanja na hrvatskim prostorima generirala napetost između Hrvata i Srba. Željeli bismo vjerovati da je i taj period hrvatske povijesti završen. Braćo i sestre, Hrvatska danas živi novo razdoblje svoje povijesti u suvremenom zajedništvu europskih zemalja. Potrebno je otvarati se novim izazovima europskog društva, ali istodobno čuvati i promicati hrvatski identitet i hrvatsko zajedništvo koje je niknulo kao plod hrvatske obrane, hrabrosti i mudrosti mnogih. I ne mislim samo na ljude na najodgovornijim položajima, kojima svakako dugujemo zahvalnost, nego i na jednostavne ljude koje je uvelike oblikovala molitva i vrijednosti vjere, na ljude iskušane patnjom. Devedesetih godina prošlog stoljeća hrvatski je čovjek iskusio svu milinu zajedništva, solidarnosti, mudrosti, znanja, požrtvovnosti i napose žive vjere, što se pretvorilo u spasonosni koridor prema miru. Upravo te vrjednote treba izučavati, na njih podsjećati i njih mudro ugrađivati u školske i akademske sustave, u gospodarske strategije, u dugoročno razvojne planove, u pronatalitetne politike. Mi, građani Hrvatske, možemo se nositi sa svim problemima, i onim najvećim, budu li zaživjele vrjednote mira i zajedništva za koje smo se izborili. Hrvatska čezne za unutarnjim prijateljem. Zato kao zagrebački nadbiskup, molim tebe, hrvatski politički dužnosniče, da budeš prijatelj hrvatskomu narodu; molim tebe, koji radiš u sudstvu, tebe u kulturi, tebe u znanosti, tebe u sportu, tebe u medijima, tebe u gospodarstvu da budeš prijatelj hrvatskomu narodu; pozivam tebe, brate i sestro u vjeri, gdje god bili, da budete prijatelji narodu svomu. Ovdje u Kninu obraćam se i vama poštovani sugrađani srpske nacionalnosti: budite prijatelji zajedničke nam domovine Hrvatske. Ovdje su naši korijeni, ovdje nam je zajednička sadašnjost i budućnost. Bog nam daruje mogućnost življenja u zemlji koju nam je on povjerio i za koju ne samo mi, nego mnogi koji je upoznaju kažu da je lijepa. Zemlja je to u kojoj možemo zahvalno živjeti čuvajući vrijednosti života i obitelji; zemlja u kojoj se treba naći dovoljno posla za sve; zemlja koja može razveseliti srce i čovjeka učiniti čovječnijim. Hrvatska himna, čiji zvuci danas odzvanjaju Kninom, nigdje izrijekom ne spominje Boga, no svakim stihom upućuje na Stvoritelja. Samo je On mogao stvoriti takvu ljepotu ravnica, planina i mora, potaknuti toliko junaštvo i milinu, o kojoj stihovi lijepe naše pjevaju. Kao vjernici danas molimo Trojedinoga Boga da očinskom brigom blagoslovi i štiti domovinu nam Hrvatsku, a mi mu kao pradjedovski zavjet ostavljamo vjernost i zahvalnost: dok nam njive sunce grije, dok nam hrašće bura vije, dok nam mrtve grobak krije, dok nam živo srce bije. Danas, danas se ovdje vidi da Hrvatska prepoznaje što je vrijedno. Kao narod koji naročito časti Bogorodicu osjećamo koliko nam je potreban njezin zagovor, da bismo lakše prihvatili Božju volju. Da bismo bolje čuli što nam to Gospodin govori, obnovimo svoj zavjet s krsnoga vrela, ohrabreni pouzdanjem koje je svjedočio blaženi Alojzije Stepinac. Stoga se na kraju poniznom molbom obraćam Gospi Velikoga hrvatskoga krsnoga zavjeta: U srcu tvoga starodrevnog Knina primi naš zavjet, vrjedniji od zlata, blagoslov spusti s nebeskih visina. Ti, Kraljice i Majko Hrvata. Amen.

Juraj Jezerinac (biskup Vojnog ordinarija)

Draga moja hrvatska braćo i sestre, okupila nas je danas ovdje ljubav i sjećanje na naše pokojne branitelje, na sve nestale, zatočene i neidentificirane borce. Okupio nas je danas Dan domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i (….) hrvatskog savjeta koji danas posebno štuje Vojni ordinarijat. (…) braću i sestre, supruge i sve nas. I ova smrt za nas je (…) poruka da se ovu zemlju može obraniti i danas izgrađivati samo u ljubavi i zajedničkoj slozi. I ova smrt, braćo i sestre, za nas je pouka da ne dopustimo bilo kakve podjele, nesloge i podjele nas razdvajaju, a sloga ujedinjuje. Stoga bih želio da nas ova memorija učini još više složnima, ujedinjenima oko vrijednosti za koje su živjeli i dali svoje živote naši hrvatski branitelji. Braćo i sestre, upravo nam je danas jako potrebna nada u ovim našim vremenima. U toj vjeri i nadi mi se okupljamo na mjestima pogibelji naših branitelja, (…) i grobljima sa sigurnošću i čvrstom nadom da je Bog, pravedni božji sud, iznad svih zemaljskih tribunala. Da je riječ božja koja najbolje prepoznaje misli i srca naših branitelja, uvijek jedini i sigurni pravorijek istine. A sada vas pozivam, braćo i sestre, (…) molitve izrečene i mi zajedno sudjelujemo.

Josipa Rimac (gradonačelnica grada Knina)

Poštovana predsjednice RH dozvolite mi da na samom početku prije svih, s velikom zahvalnošću, pozdravim obitelji naših poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, hrvatske ratne vojne invalide (…). Poštovani potpredsjednici Hrvatskog Sabora, saborski zastupnici, župane Šibensko-kninski. Hrvatice i Hrvati, domovinske i iseljene Hrvatske. Kninjanke i Kninjani, dragi gosti i uzvanici dobrodošli u kraljevski grad Knin, srednjovjekovnu hrvatsku prijestolnicu. Dobrodošli u grad hrvatskih knezova i kraljeva na središnju proslavu 20. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja. To je Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti, to je Dan hrvatskih branitelja, to je dan hrvatskog ponosa i slobode. Sve vas pozdravljam i zahvaljujem što ste danas ovdje došli odati počast i iskazati poštovanje onima koji su nam podarili slobodu – hrvatskim braniteljima. Dok sam razmišljala kako vas danas pozdraviti ovdje u Kninu prisjećam se vapaja pokojnog biskupa Badurine upućenog 1990. godine pobunjenim Srbima u Kninu u kojem zaziva i izražava brigu za nas Hrvate ovdje u Kninu. Poziva na mir. Ali prisjećam se i zapisa don Mirka Barbarića Pozdrav iz Knina, 10.10.1991. u kojem svjedoči o stradanjima Hrvata u kninskom zatvoru. Zato pobjeda, izvojevana u veličanstvenoj vojno-redarstvenoj operaciji Oluja bila je i ostala kruna (…) težnje hrvatskog naroda za ponovnom uspostavom hrvatske državnosti i potpunom neovisnošću s pravom ga smijemo zvati i danom svih hrvatskih pobjeda. Zato slavimo Dan hrvatskih branitelja, dan naših heroja čijom smo nesebičnom ljubavlju spašeni od velikosrpske agresije, a pod vodstvom vizionara i stvoritelja suverene i samostalne Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Hrvatski branitelji su podnijeli najveći teret života i nikad ne smijemo zaboraviti da je preko 15 000 branitelja dalo živote za Hrvatsku. Zato je njima u čast jučer posvećena crkva Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta. Mi Kninjani osobito smo ponosno što je naš grad, grad velikog hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira, grad u kojem je pisana povijest Hrvata, središnje mjesto srednjovjekovnog uspona i pada nakon 900 godina doživio narodno i državotvorno uskrsnuće. U ovom hrvatskom kraju i u ovom gradu koji je pržen suncem, branjen burom, zaliven potocima krvi, kroz stoljeća na braniku vjere i hrvatstva, prošao kroz oganj i (…) ali je ostao uznosit i vjeran svom narodu i svojoj domovini. Riječi prvog hrvatskog predsjednika, vrhovnika oružanih snaga dr. Franje Tuđmana izrečene na kninskoj tvrđavi 6. kolovoza 1995.: Imamo Hrvatsku, neka nam budu vječna jeka, poticaj i nadahnuće, neka na našoj ponosnoj stini pradidova vječno vijori hrvatski stijeg – simbol pobjede, slave, ponosa našeg hrvatskog naroda. Stoga, drage moje Hrvatice i Hrvati, svi vi koji volite i poštujete jedinu nam domovinu Hrvatsku dostojanstveno slavimo danas i ne samo danas nego i uvijek naše časne i veličanstvene pobjede. Ne dopustimo nikome da nam ugasi luč slobode, onu luč koju su naši heroji podarili svome hrvatskom narodu. Čestitam vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja i 20. obljetnicu VRO Oluja. Želim da se ugodno osjećate u našem kraljevskom gradu Kninu, kao svoji među svojima i svoji na svome. Neka nam vječno živi jedina domovina Hrvatska. Živjeli.

Dražimir Jukić (predstavnik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi)

(…) hrvatski narode tako vas je lijepo vidjeti danas ovdje. Veliko je uzbuđenje za mene ovdje pred vama držati govor, sjećati se kako smo oslobađali povijesni kraljevski grad Knin. Sjećati se svih pripadnika HV-a, policije i Hrvatskog vijeća obrane koji su položili svoje živote za slobodu hrvatskog naroda. U čast na njih prije svega pozdravljam članove obitelji poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, sve stradalnike Domovinskog rata, ratne zapovjednike, sve gardiste i specijalce, sve pripadnike MUP-a i pričuvnih postrojbi, pripadnike Hrvatskog vijeća obrane i sve one koji su na bilo koji način pridonijeli da danas imamo slobodnu i neovisnu RH. S posebnom časti pozdravljam predsjednicu RH, vrhovnu zapovjednicu oružanih snaga koja je od početka svog mandata stala uz hrvatske branitelje i zaštitu Domovinskog rata. Pozdravljam crkvene vjerodostojnike koji su kroz cijeli Domovinski rat, i poslije njega, uvijek bili uz hrvatske branitelje i hrvatski narod. Tako su i danas zajedno s nama u borbi za bolju hrvatsku. Pozdravljam obitelj prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Pozdravljam predstavnike veterana Slovenije, VSO, koji su došli zajedno s nama proslaviti pobjedu hrvatske vojske. Pozdravljam sve goste i uzvanike iz Hrvatske i iz iseljeništva. I na kraju pozdravljam gradonačelnicu Knina, gospođu Josipu Rimac i ostale domaćine koji su uložili ogroman trud da bi svi mi danas dostojanstveno proslavili 20. obljetnicu oslobodilačke operacije Oluja. Čast mi je danas govoriti s ovog posebnog mjesta, s kraljevskog grada Knina na čijoj je tvrđavi prije 20 godina naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman poljubio i pustio hrvatsku zastavu. Puno je simbolike bilo u tom činu, ali je i puno muke i teških trenutaka prošlo do te veličanstvene pobjede. Preko 15 000 ubijenih Hrvata i ljudi drugih nacionalnosti koji su Hrvatsku osjećali kao svoju domovinu. 180 000 razorenih domova, stotine tisuća protjeranih, za mnoge obitelji, a njih je preko 1000, (…) još nije gotov. I dan danas traže stratišta svojih najmilijih. Dragi prijtelji, 20 godina nakon Oluje koja je označila slobodu, ali i slom fašističkog plana tzv. Velike Srbije možemo biti ponosni. Ponosni što smo od prvog dana sudjelovali u oslobađanju naše domovine, što smo branili naše ljude, naše crkve, kulturu, tradiciju, povijest, i u konačnici istinu i pravdu. Bili smo na pravoj strani, strani svjetla i borili smo se za istinu i to nam nitko ne može oduzeti. Čitamo i slušamo ovih dana u medijima kako se zbog činjenice da Hrvatska slavi slavi svoju najveću pobjedu bune? i ljute oni koji su nas napadali i koji su po Hrvatskoj ostavili svoj krvavi trag. Na jednom im smetaju hrvatske institucije, hrvatski sveci, hrvatski domoljubi, smeta ih to što je hrvatska samostalna, suverena i priznata članica najvažnijih međunarodnih asocijacija. A mi im s ovog mjesta poručujemo – gospodo, branili smo svoje. Hrvatski branitelji, heroji, oslobađali su svoju zemlju, nisu za razliku od vas posezali za tuđom. I zapamtite – opet bi učinili isto. I pobijedili. Hrvatska predvođena s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i s ratnim ministrom Gojkom Šuškom provela je pravedan oslobodilački rat koji je kulminirao vojno-redarstvenom operacijom Oluja. Hrvatska vojska ratovala je sukladno svim međunarodnim konvencijama. Hrvatska nikog nije protjerala, što je u konačnici potvrđeno i presudom Haškog suda. Današnja srpska politika bila je za odlazak Srba s ovog područja. Srpska politika je ta koja je ljude pozivala na odlazak iz Hrvatske, a današnje, njihovo tzv. žaljenje za žrtvama koje su sami posijali tek je žaljenje za neuspjehom njihovog paklenog plana Velike Srbije. Oluja je jedno od najvećih vrijednosti naše domovine jer je označila konačnu slobodu i mir u Hrvatskoj. Za taj mir i za današnju samostalnu suverenu Hrvatsku najzaslužniji su hrvatski branitelji, a ovo je naš dan. Zato me, kao hrvatskog branitelja, istinski žalosti što u ovom trenutku nisu s nama predsjednik Hrvatskog sabora, predsjednik Vlade RH. Obilježavanje Oluje trenutak je koji nas treba ujedinjavati. To je dan kad ne bi smjele biti prisutne političke ili bilo kakve druge podjele jer dostojno obilježavanje Oluje i svega onoga što ona predstavlja naša je nacionalna, državna obveza, ali i minimum pijeteta poginulim braniteljima, njihovim obiteljima koji ih i danas oplakuju, prema invalidima i svim žrtvama velikosrpske agresije na Hrvatsku. U tom kontekstu moram se osvrnuti na najteže invalide Domovinskog rata i hrvatske branitelje koji već mjesecima u Savskoj 66 prosvjeduju za svoje i naše dostojanstvo. Pozivam ministra branitelja i predsjednika Vlade da zatome taštinu i da postupe časno prema onima koji su im omogućili da danas budu tamo gdje jesu. Hrvatski branitelji ne traže ništa, a spremni su opet podnijeti žrtvu i teret teške gospodarske krize, kao i svaki čovjek u našoj Hrvatskoj. Ali gospodo, nećemo dozvoliti da se prema onima koji su nesebično dali sebe onda kad je najteže, najviše trebalo danas ponašate kao da su teret, jer oni to nisu. Ti časni ljudi, ako zatreba, spremni su Hrvatsku dovesti do novih pobjeda i nikad to nemojte zaboraviti. Dragi hrvatski narode, dragi hrvatski branitelji, drage obitelji poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, poštovani predstavnici državnih i lokalnih vlasti, poštovani crkveni vjerodostojnici i svi prisutni od srca vam čestitam Dan domovinske zahvalnosti i Dan pobjede i Dan hrvatskih branitelja te 20. godišnjicu veličanstvene operacije Oluja. Na kraju, dopustite mi da govor završim riječima našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana: Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto.

Kolinda Grabar-Kitarović (predsjednica RH)

Drage Hrvatice i Hrvati u domovini i svijetu,  i sve hrvatske državljanke i državljani, od srca vam čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 20. obljetnicu slavne vojno-redarstvene operacije Oluja. Poseban pozdrav svim hrvatskim braniteljima, ma gdje bili. Posebno danas moram pozdraviti sve one koji su sudjelovali u Oluji, posebno zapovjednike ratnih postrojbi, ali isto tako, moramo se u ovom trenutku prisjetiti i odati pijetet svim poginulim, umrlim i nestalim hrvatskim braniteljima, svim stradalnicima, svim civilnim žrtvama Domovinskog rata, napose djeci. Svim obiteljima poginulih branitelja i civila, svima koji su na bilo koji način izgubili ili život ili zdravlje za našu hrvatsku domovinu, uključujući i naše ratne invalide. Hvala vam od srca. Zahvaljujem vam svima na ovom iznimnom toplom dočeku danas u Kninu. Ne grije samo sunce, griju i vaša srca. Hvala vam na optimizmu kojega ovdje vidim danas, hvala vam na vjeri u svoj narod, na vjeri u našu hrvatsku domovinu, na vjeri u našu budućnost. Taj vaš optimizam, taj vaš duh i domoljublje i meni daje optimizam i vjeru u našu Hrvatsku. Vi ste moja snaga. Zahvaljujem vam na tome i moram vam reći volim te narode moj, volim te zemljo moja Hrvatska. Ovo danas nije samo proslava Oluje, ovo je svehrvatski slobodarski skup zajedništva i ponosa. Danas smo doista jedna Hrvatska. Došli ste iz svih krajeva Hrvatske. Došli ste iz mnogih krajeva svijeta, od Austrije i Bosne i Hercegovine do Australije i danas smo jedno, i Hrvatska ovdje i iseljena Hrvatska. Današnji je praznik u potpunosti zaživio unutar hrvatskog naroda i ogromne većine hrvatskih građana jer simbolizira sve naše pobjede. Mi smo narod koji slavi pobjede, a ne poraze. Mi smo narod koji zna cijeniti krvlju stečenu slobodu, jer rat je bio ovdje, a ne tamo negdje daleko. S ovoga mjesta želim jasno poručiti: Ovaj skup nije uperen ni protiv koga pa tako niti protiv Srbije. Danas slavimo svoju pobjedu i zajedništvo. Hrvatska danas proslavlja povratak u svoj ustavno-pravni poredak 10 400 kvadratnih kilometara svog okupiranog teritorija. S najdubljom zahvalnošću sjećamo se preko 200 hrvatskih vojnika poginulih u Oluji, dvoje nestalih i 200 000 hrvatskih kćeri i sinova koji su predvođeni vrhovnim zapovjednikom i prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom slomili kičmu velikosrpskoj politici Slobodana Miloševića i njegovih jataka u Hrvatskoj. No, Oluja je puno više od toga. No, Oluja je puno više od samo naše pobjede. Oluja je spriječila pad zaštićene zone Bihać i možda još i veći masakr nego što se dogodio u Srebrenici. Naposljetku, sigurno je vojni poraz pobunjenih Srba i slom Miloševićeve velikosrpske politike pridonio i padu njegovog režima i otvorio put demokratskim procesima u samoj Srbiji. Rekla sam to jučer u Zagrebu i reći ću opet i danas ovdje. Žalimo za svakim izgubljenim životom, i hrvatskim i srpskim. No, opet naglašavam da je uzrok tome bila Miloševićeva ekspanzionistička velikosrpska politika. Stoga nije dobro što su danas vrlo glasni u Srbiji baš oni koji su bili vrlo tihi u vrijeme okupacije trećine hrvatskoga teritorija ili su pak javno podržavali Miloševićevu politiku. Čak su proglašavani i mogućim Miloševićevim nasljednicima. Mi u Hrvatskoj ne želimo se vraćati u prošlost, pružamo ruku prijateljstva, suživota i tolerancije. Ne želimo srpski narod kao takav kriviti zbog agresije na našu državu. Ali nikada nećemo dopustiti da se agresor i žrtva izjednačavaju. Svake žrtve treba se sjetiti, svaka žrtva ima svoje ime i prezime, a svaki zločin počinitelja. No, nikada ne smijemo zaboraviti da je Hrvatska napadnuta iznutra i izvana i da je ponajprije zahvaljujući zajedništvu i pomirbi hrvatskog nacionalnog bića ostvarena veličanstvena pobjeda u Domovinskom ratu. Presudama haškog suda i međunarodnog suda pravde Oluja je dobila i međunarodnu legitimaciju. Danas bez imalo ustezanja možemo reći kako je to bila briljantno vođena i izvedena vojna akcija. Nitko od nas ne poriče da su se nakon Oluje dogodili zločini i ubojstva. No Oluja je čista kao suza i jedan je od zaglavnih kamena moderne hrvatske države. U ovoj prigodi želim istaknuti i neke vrlo važne činjenice. Prvo, hrvatski državni vrh i međunarodna zajednica činili su sve kako bi se okupirani hrvatski teritorij mirno reintegrirao, što su pobunjeni Srbi uporno izigravali i odbijali. Drugo, predsjednik Tuđman u svojem je proglasu pozvao hrvatske građane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuća i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu dočekaju hrvatsku vlast. Treće, zapovijed o evakuaciji srpskog stanovništva s okupiranih područja potpisali su njihovi politički i vojni vođe Martić i Mrkšić. I kad danas srpski politički izjavljuju kako je Olujom proveden genocid nad srpskim narodom i to uspoređuju s genocidom u Srebrenici, s ovog mjesta im poručujem – gospodo okanite se mitova, laži i obmana. Gospodo, okrenite se europskoj budućnosti. Hrvatska nije neprijatelj Srbiji i ne sijte sjeme novog zla. Mi Hrvati, nasuprot tome, moramo biti veliki u pobjedi. Upravo grad Knin želim istaknuti kao primjer suživota i tolerancije. Najodlučnije odbacujem pokušaje nametanja teze kako su danas Srbi u Hrvatskoj građani drugog reda. Upravo suprotno, srpskoj nacionalnoj manjini zajamčena su sva građanska i manjinska prava po najvišim europskim standardima. Bila bih iznimno sretna kad bi ista takva prava kao Srbi u Hrvatskoj uživali i naši Hrvati u Srbiji. Hrvatice i Hrvati i svi hrvatski građani, zahvaljujući Oluji Hrvatska je danas cjelovita država, članica Europske unije i NATO saveza. U proteklih dvadeset godina puno smo postigli, ali i veliki su izazovi pred nama. Moramo učiniti sve da naše mlade zadržimo u našoj domovini. Ne smijemo dopustiti da žrtve koje su pale za našu slobodu budu žrtve za opustjelu i odumiruću Hrvatsku. Pitanje odumiranja nacije postavit ću kao jedno od glavnih tijekom svojega mandata. Želim zajedno s vama pokrenuti gospodarsku i demografsku oluju, kojoj će prethoditi široki nacionalni konsenzus. Samo novim hrvatskim zajedništvom možemo dobiti i tu bitku. Sve vas skupa pozivam da i ostatak dana provedemo u druženju i dostojanstvenom veselju, kako to doliči pobjednicima. Pozivam vas da večeras zajedno zapjevamo ovdje u Kninu u čast i slavu domovini i svim hrvatskim braniteljima. Na kraju, hvala vam još jednom što činite za našu hrvatsku domovinu i neka nam živi jedina i vječna najdraža domovina Hrvatska.

2014.

Ivan Vukić (umirovljeni brigadir HV)

Danas me je zapala osobita čast obratiti Vam se u ime svih branitelja za nas na ovom svetom mjestu i svetom danu za hrvatsku povijest. Zato mi dopustite i združiti svoje, a uvjeren sam i Vaše pozdrave. Znam da će to nekima izgledati čudno, ali mi koji vjerujemo u Boga, nama je to stvarnost. Zato ponajprije pozdravimo naše poginule i umrle prijatelje branitelje koji su svoj život ugradili u stvaranje slobodne i samostalne države Hrvatske; oni će taj pozdrav čuti. Pozdravimo i iskažimo svoje najdublje divljenje, poštovanje i zahvalnost prvom hrvatskom predsjedniku, vrhovnom zapovjedniku, Franji Tuđmanu. Zahvale ministru, Vojku Šušku i ratnim zapovjednicima koji više nisu s nama i onima koji su kroz povijest živjeli i umirali za samostalnu i slobodnu Hrvatsku. Pozdravljam sve majke i očeve, udovice i djece branitelja koji više nisu s nama. Pozdravljam sve ratne invalide koji su dio svog tijela ugradili u temelje dane nam Hrvatske. Pozdravljam vas dragi suborci, koji ste sad u zadnjim redovima, a kad je trebalo bili ste u prvim. Poseban pozdrav: uputimo našu najdublju zahvalnost i divljenje napaćenom stradalničkom Vukovaru i njihovim žrtvama i njegovim braniteljima. Isto tako, pozdravimo pripadnike HVO-a, jer njihov doprinos hrvatskoj slobodi je nemjerljiv. Pozdravljam svjetovne i crkvene vlasti, pozdravljam sve one diljem Hrvatske kojima je Hrvatska u srcu, a Oluja istinski simbol briljantne vojne pobjede slobode i državnosti. Dragi prijatelji, današnja proslava nije za nas ni proslava, ona je obveza i trajni zavjet koji imamo u dugove Domovinskog rata, a kojim moramo određivati suvremenu hrvatsku državu, državu pravednosti, prosperiteta i sloboda. No, moramo prostudirati da Hrvatska ne ide u dobrom smjeru, isto kao što je istina da strani branitelji mogu urušiti društvenu i političku izolaciju/situaciju/inovaciju i da ih se predstavlja kao rizičnu skupinu o kojoj se povremeno vrijedi brinuti. Zato s ovog mjesta poručujemo da hrvatski branitelji imaju svetu obvezu prema svakoj kapi prolivene krvi u obrani domovine, prema svakom suborcu, prema svim žrtvama Domovinskog rata. Poručujemo da smo spremni preuzeti bilo koje odgovornosti u izgradnji društva i odnosa u društvu, u kojem će važiti pravda, razumijevanje i dostojanstvo svakog čovjeka, društva, slobode i napretka. Kad govorimo o braniteljima, ovom prilikom imam potrebu naglasiti da govorim o svim braniteljima, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest, jer takvih u Domovinskom ratu nije bio zanemariv broj. Konačno, da je bio samo jedan takav, a bilo ih je dosta, njima odajemo zahvalnost i priznanje. Takvima je i danas mjesto s nama, ovdje u pobjedničkom postolju, a ne onima koji su 1991. veliki dio Hrvatske htjeli pripojiti Srbiji i koji danas tvrdi da su za to imali pravo i da bi to ponovili. S obzirom na činjenicu da se Hrvatska od ’91. do ’95. obranila i oslobodila oružjem, a operacija Oluja je kruna Domovinskog rata, kraljica svih naših bitaka i ponos koji ostaje za vječnost, slobodno možemo zaključiti ako je Domovinski rat temelj suvremene Hrvatske, a je, branitelji su temeljna vrijednost Domovinskog rata, a i današnje države. Mi, hrvatski branitelji, pripadamo onom dijelu hrvatskog društva, suboraca i njihovih obitelji, koji je za Hrvatsku najviše dao. Svoje zadaće u Domovinskom ratu izvršili smo uspješno i časno. Mora li se to isto reći za političke elite nakon završetka Domovinskog rata? Za kraj, hrvatski branitelji imaju snage i znanja doprinjeti pravednom, dostojanstvenom i prosperitetnom hrvatskom društvu. Nećemo dozvoliti da značaj branitelja bude na margini te da o njima odlučuju udruge problematičnih ciljeva, kao što i nikad neće imati svoje ideale. Uz pomoć Božju, učinit ćemo Hrvatsku onakvom za kakvu smo se borili. Bog vas poživi.

Josip Leko (predsjednik Sabora RH)

Dragi prijatelji slobode, mira i demokracije, prvo, srdačno želim pozdraviti sve hrvatske branitelje i stradale obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, stradalnike Domovinskog rata. Pozdravljam predstavnike Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova. Pozdravljam poštovanog predsjednika Republike Hrvatske i predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Poštovani uzvanici, veleposlanici, gospodo i gospođe, ovo je dan, dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja i najveći hrvatski praznik slobode i demokracije. Pobjeda u Oluji svim našim građanima donijela je dugo željeni mir, omogućila povratak normalnom životu, radu za bolju budućnost, brigu za nove generacije. To su trajne vrijednosti hrvatske budućnosti. U ovoj svečanoj prigodi iskazujem zahvalnost svim hrvatskim braniteljima koji su sudjelovali u obrani zemlje od nametnutog raka i oslobađanju okupiranih područja od velikosrpske agresije. Hrvatska je do pobjede u Domovinskom ratu i života u slobodi i demokraciji došla zahvaljujući jedinstvu svih svojih domoljubnih i slobodoljubljivih građana. Za neovisnost, slobodu i demokratsku hrvatsku državu borili su se iz ljubavi prema domovini. Nismo ovisili o našim političkim uvjerenjima, vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti odlazeći u obranu domovine. Prema svim hrvatskim braniteljima, naročito prema onima koji su položili svoje živote za slobodnu, samostalnu, demokratsku Hrvatsku izražavam svoje najiskrenije poštovanje i divljenje. Međutim, izražavam svoje duboko žaljenje što su na njihov najveći dan, danas, na naš praznik slobode, u današnjoj europskoj Hrvatskoj, prisutne duboke društvene podjele i umjetno stvoreni razlozi, koji bi Hrvatsku da su postojali tijekom Domovinskog rata, zasigurno doveli do poraza i potpunog uništenja. Sada, danas, kada Dan pobjede domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, nakon dugih godina hrvatskih generala i sjene haških optužnica, slavimo najveličansniju hrvatsku vojno-redarstvenu Oluju slobodno, dostojno i dostojanstveno. Pojavile su se neke snage kojima to naše jedinstvo ne odgovara. Nikako i nimalo i nikada ne slažem se s takvom politikom bilo sa koje strane dolazila; ne opravdavam i osuđujem posijano sjeme razdora. Upravo iz poštivanja prema svemu što su hrvatski branitelji dali za Hrvatsku odlučio sam danas sudjelovati u ovoj velikoj proslavi slobode kako bih upravo ovdje naglasio i rekao: zabrinut sam dubinom krize i podjela u hrvatskom društvu. Dugo u Republici Hrvatskoj opterećeni smo teškom gospodarskom krizom nezakonja i nezaposlenosti. Umjesto podjela, svi s istim naporima moramo osigurnati bolju budućnost i nama i našim budućim generacijama. To možemo samo ako budemo prihvaćali jedni druge, poticali snošljivost, uljuđenost te poštivali legitimnost državnih institucija i demokratski proces. Mržnja nikom ne koristi, a društvena mržnja opasna je za budućnost hrvatskog naroda. U demokratskom društvu ne vrijedi pravilo „tko nije s nama, taj je protiv nas“. Postignuta demokratska prava i slobode ne možemo sačuvati ako ne čuvamo naše demokratske institucije. Sve naše interese, sve naše probleme, nas i našeg društva, moramo rješavati kroz demokratske institucije. Dužni smo to prema našim braniteljima, a posebno prema poginulima i njihovoj žrtvi za slobodu. Dužni smo to i budućim generacijama hrvatskih građana i hrvatskog naroda. Dostojanstvena proslava velikog praznika slobode mora biti osigurana u slobodi na demokratski način i u budućnosti. Za deset, dvadeset trideset ili sto godina. Na kraju, poštovane gospođe i gospodo, hrvatskim građanima, posebice Vama, hrvatskim braniteljima i Vašim obiteljima, u ime svoje osobno čestitam ovaj veliki dan slobode s najboljim željama da za budućnost jedine Hrvatske. Živjeli.

Ivo Josipović (predsjednik RH)

Poštovane obitelji poginulih branitelja, poštovani branitelji, visoki dužnosnici Republike Hrvatske, pripadnici oružanih snaga, dame i gospodo, građanke i građani Republike Hrvatske, čestitam Vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja. Na ovaj veliki blagdan kad slavimo našu slobodu moramo se sjetiti prije svega svih onih koji su dali svoj život za našu slobodu. Moramo se sjetiti svih onih koji su dali svoje zdravlje za našu slobodu. Moramo se sjetiti svih vojnih i civilnih žrtava rata. Danas, kada uživamo u slobodi, moramo znati da je hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu otvorila put miru na cijelom jugoistoku Europe. To je velika zasluga naših branitelja, velika zasluga vodstva Republike Hrvatske iz tog doba, velika zasluga cijelog hrvatskog naroda. Hrvatska je pobijedila u ratu, Hrvatska mora pobijediti u miru. Kada kažem da Hrvatska mora pobijediti u miru znači da moramo pobijediti prije svega gospodarsku krizu, moramo pobijediti bijedu, moramo pobijediti sve one nedemokratske tendencije koje još uvijek prepoznajemo u hrvatskom društvu. Vukovar je hrvatska svetinja, Knin je hrvatska svetinja, i danas, evo, po prvi puta otkad slavimo i obilježavamo ovdje Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, svi zajedno smo postavili ovdje vijenac u čast i slavu poginulih branitelja. Bili smo zajedno, i oni koji su na vlasti i oni koji su u oporbi; branitelji, kulturni, vjerski, civilni djelatnici. Bili smo udruženi u ljubavi prema domovini i takvi ćemo i ostati. Dragi prijatelji, hrvatska sloboda, hrvatska demokracija, ljudska prava, gospodarski napredak su oni ciljevi koje su nam naši branitelji s pobjedom u Domovinskom ratu ostavili kao dužnost. Ovdje, mogu obećati u ime svih nas, činiti ćemo sve da nam Hrvatska bude uspješna, prosperitetna država. Još jednom čestitam Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Zoran Milanović (predsjednik Vlade RH)

Dame i gospodo, uvaženi gosti, pozdrav svima, a naročito onima koji drugu godinu zaredom deru svoje grlo nama neka dođu zviždati na Markov trg, jer to je mjesto gdje se zviždi, a ovo je mjesto gdje se poštuje, gdje se poštuje sve one koji su pali za Hrvatsku i koji nisu na margini društva i to želim naglasiti, to nije istina i to nikada nećemo dopustiti. To su ljudi koji su nam važni kao i naša braća i sestre, i koliko god se neki trudili tvrditi drukčije, branitelji u Hrvatskoj, svi branitelji u Hrvatskoj, muškarci, žene, svi oni koji su za Hrvatsku dali kap znoja, a kamoli kap krvi ili svoj život, nama su jako važni i na srcu su nam i bit će nam u srcu cijeli život. Ali nisam ovdje da bi to ikome posredno dokazivao ili se pred bilo kim pravdao jer moja vlada je narodna vlada i izabrao nas je hrvatski narod, većinom Hrvatice i Hrvati. I dok je tako, upravljat ćemo ovom zemljom i voditi je na pravi put, a reći ću vam koji je to. To je put hrvatskih interesa. To je put kojeg je Hrvatska nažalost izgubila nakon što je ona kula gore i tvrđava prije tisuću godina pala pod tuđina. Taj tuđin je bio Otoman, bio je Austrijanac, bio je Mletak, bio je Talijan. I njemu je Hrvatska bila kolonija i mi smo mu bili stranci. Tisuću godina smo čekali priliku da imamo svoju državu. Još jednom, i stotinu puta nakon toga, hvala Vam svima onima koji su za tu državu dali sve: život, imovinu, svoju rodbinu, ono što im je najdraže. Tisuću godina mi smo radili, borili se i ginuli za strance koji su nas tretirali kao strance. Danas, to nisu naši neprijatelji, zajedno smo u Europskoj uniji, zajedno gradimo bolju budućnost, ali mi želimo bolju sadašnjost. Želimo naprosto da o vlastitim interesima odlučujemo mi u Hrvatskoj. Biti član Europske unije ne znači ne braniti svoje interese i ne reći jasno što ugrožava hrvatsku samostalnost, što ugrožava hrvatsko pravo: da upravljamo svojim novcem, svojim resursima, svojim prirodnim bogatstvima, svime onime za što je ovaj narod tisuću godina, ne zadnjih pedeset godina, nego tisuću godina služio drugima i ti drugi su mu izvlačili sve bogatstvo. Svi ovi svjetionici, svi oni molovi, sve ono što je građeno u Dalmaciji, stranci su gradili za sebe, ne za nas i naše pretke. Ovo je naše vrijeme, ovo je vrijeme za svaku vlast, svaku narodnu vlast u Hrvatskoj. Jer svaka vlast u Hrvatskoj je bila narodna vlast. I ona Franje Tuđmana, kojem ovom prilikom također iskazujem poštovanje. I ne mislim da je lijepo da mu se fućka, jer je bio hrvatski predsjednik u vrijeme kada je to bilo najteže i kada je najteže bilo donositi odluke i kada je svaka odluka izgledala jednostavno, a bila je sto puta teža nego danas. Dragi prijatelji, dragi građani Hrvatske, dragi branitelji, drage Kninjanke i Kninjani završiti ću s onim riječima s kojima sam završio i prošle godine, a koristio ih je jedan državnik prije sedamdeset godina na početku jednog, odnosno na kraju jednog velikog rata, 2. svjetskog rata i sve što je rečeno odnosi se na nas i na svaki rat; u ratu pa i u porazu, otpor i prkos, u pobjedi velikodušnost, u miru dobra vjera. Živjela Hrvatska i živjeli!